Odsječen
I samim time spriječen
Da napišem, Nešto kao Ovo
Našto, sasvim Novo
A opet
Ničim da se ne ponovim
Ne mogu, da ne odolim
Pisati Onoj koju Volim
Ima li smisla to ovdje ponavljati
Već poznato obznaniti
I svima to isto na Znanje opet davati
Ili je to, pak, stvar Intime
Da l' sa Drugima djeliti sve one Stvari fine
Koje Pogledima i Dodirima mi djelimo između sebe
Opet pitam: Da l' ima Potrebe
Reći, već rečeno
Steći, već stečeno
Osvojiti, već osvojeno
Kažeš da ima, a i ja isto to mislim
Monotoniju ne mogu nikako, Organski da smislim
I ne dopuštam Struji u Baru da se pretvori
Nit' Vatri da tinja
Kad znam kako žarko um'je da krcka i da gori
U Plamenu, samo joj pruži dovoljno Kisika
Pa ni Najveća Ljubav, znaj, ne može bit' Prevelika
Kad treba da raste, stasa i da sazrijeva
I svakoga si Dana, neku Novu Odjeću da odjeva
Pa da bude Šarolika i uvijek da mami privlačno
Pusti pokoju Suzu, onda kad je tmurno i oblačno
Nabaci koji Smješak, onda kad je vedro i sunčano
Jer, ni u čem' ne treba da se bude pretjerano
I valja Mjere u svakoj Stvari imati
Ljubavi davati, koliko je i primati
Zauzvrat
A ja sam je Tebi bezrezervno spreman dat'
Post je objavljen 26.11.2008. u 23:40 sati.