Kako zalosno....samo nizem brojke.
Eto, prekjucer bio ET. Dobili smo 6-ostanicni zametak. Opet radjen ICSI. Nalaz mog muza sve gori i gori...vrijeme prolazi.....
Umjetnost je dva prirodna ciklusa za redom istempirati punkciju, dobiti kvalitetnu jajnu stanicu, nastati od nje dobar zametak i doci do embrio transfera. Eto, mi smo uspjeli!!!
Samo nikako da uspijemo doci dalje od tih 6 sicusnih stanica. Covjek se mora priupitati ide li to uopce dalje ili tu uvijek stane?!
Tek sam nakon transfera saznala da je samo 6-ostanicni a doktorica me uvjeravala kako je statisticki dokazano da se ti najprije i najcesce prime...buhahaha....
Da sam znala prije, ne bih pristala na transfer. Ovako sam osudjena na nehebicu, odurne Utrogestane, pazi sto jedes, pazi sto pijes, jesi popila folnu...a B vitamin...miruj vise, kaj sad opet radis....
Vec unaprijed znam da od ovoga postupka nista.
Kao prvo ne mirujem jer sam prenapeta i moram stalno nesto raditi, kao drugo nikad mi se u mojoj kratkoj povijesti transfera 6-ostanicni nije uhvatio ni za biokemijsku, kao trece uopce nisam sigurna da li sad zelim dijete. Toliko me sve to iscrpilo da zelim bezbrizni rodjendan koji je za 15ak dana, ne brigajuci sto cu piti, veseo Bozic sa svoja tri muskarca, da im mogu puno kuhati i peci najbolje kolace bez opterecenja da moram mirovati i sto je najbitnije, zeljna sam neopterecenog sexa, ljubavi i valjanja po krevetu, ako ga pozelim ujutro da ga mogu imati, ako ga pozelim navecer da ga mogu imati, zeljna sam svog muskarca, svoje ljubavi, svih intimnih njeznosti, dodira, zeljna sam ga u sebi. Dosta mi je igala, sondi, zlica, katetera i ostalih medicinskih instrumenata u mojoj nutrini. Bolesna sam od toga...sva me boli....svaki komad moje zenstvenosti i intime.
Dosta mi je susdrzavanja jer "sutra idemo dati spermigoram"...dosta mi je suzdrzavanja jer se "ne smijemo sexati do bete", a mozda i duze...naprosto mi je DOSTA!!!
Jedva cekam 05.12. i ogromni minus na testu da se mogu posteno najesti i napiti.
A kad se izgustam taj jedan jedini mjesec u godini, onda me ceka HSG, najodurnija pretraga koju zena moze prezivjeti, ali bar si necu moci zamjeriti da nisam probala sve, bas sve.
Pa povaditi markere hepatitisa, HLA tipizaciju i kariogram i onda imam sve moguce i nemoguce dokaze svoje nemoci da postanem majka po treci put.
I dok ovo pisem, lagana sukrvica na dnevnom ulosku i poprilicna bol u donjem dijelu trbuha. Neki bi rekli implantacija, a ja kazem jos jedan propali postupak.
I tu bijase kraj patnji i pocetak muci.
AMEN!
Post je objavljen 26.11.2008. u 00:31 sati.