Marketing
Nina Badrić
U petak sam bila na koncertu Nine Badrić. Za razliku od Soul Fingersa i Rolling Stones Revival-a, ovaj je koncert bio zaista dobro reklamiran. I nije izostalo publike. Jer, pjevati pred desetak ljudi koji sjede pred tobom i slušaju te je potpuno drugačije od doživljaja kad je cijeli prostor namijenjen za sjedenje krcat. I još ima ljudi koji stoje unaokolo. I još ima ljudi koji su u ostalim dvoranama kazina. Slušaju, al se ne vide.
Skoro dva sata neprekidnog pjevanja. Glas – fenomenalan. Raspoloženje – kakvo se samo poželjeti može. Klupski ugođaj, poluintiman, kontakt s publikom. Došli su je slušati neki iz Ljubljane, neki iz Beograda i Novog Sada. Susjede iz istočne države podigle su atmosferu plesom, što je oduševilo pjevačicu. Hit za hitom, upadice, pošalice, poneka imitacija (Tereze i Alke Vuice), dva sata projurila. Nije mi bilo žao što sam ostala budna do kasna. Jedino smo muž i ja bazdili ko dimljene kobasice... Al ak je to cijena vrhunskog doživljaja, nek je. Prije nego je počelo ovo ljigavo olujnojužno vrijeme, bura je puhala i izluftala smrdljivu odjeću. Spremni smo za slijedeći koncert. Ili neko drugo zbivanje, poput modne revije, npr.
E, da. Spominjala sam Ninu lani, da bih joj htjela nešto pokloniti. I jesam. Učinila sam dobro djelo i sretna sam zbog toga.
Post je objavljen 24.11.2008. u 17:30 sati.