Marketing
PREŽIVJELA PRVI VIKEND
Prošlo je 5 dana s time da je bio i vikend unutar tih 5 dana. Prošlo je dobro. Čak mi nije niti bilo tako teško izdržati bez kolača. Za jednu ovisnicu o kolačima to priličan uspjeh. Jedino što sam u nedjelju dobila volju ispeći kolač. Sva sreća brzo me prošlo jer smo išli van.
Moram priznat da je i zdravstveno bolje. Više ne boli. Još malo žulja i smeta, ali je bolje. Lactogyn je dušu dao (Kuc, kuc kuc u drvo). Vjerojatno i ostatk terapije svoje čini.
Mama mi se zabrinula da ću opet smršaviti. Kao da je to išta loše. Pa i htjela bih još malo. Ne puno. Boji se za mene i ja ju razumijem. Tjera me doktoru. Popričala sam s njom i pokušala joj dokazati da mi doktor ne može pomoć. Ipak, obećala sam ako mi se stanje skroz ne popravi do kraja table tableta da ću otići do ginića. To sam ionako i sama planirala. Znam da će sve skupa se popraviti, jer sam se već par puta sama izliječila. No, opet me lagano proganja misao kako bih htjela klince čim prije, a nekako oni mene ne žele, pa bih htjela saznati kaj imaju protiv mene. Frendica mi je na to samo rekla: "Možda ti samo još nije vrijeme..." možda je u pravu... Htjela bih se sama u to uvjeriti.
Što se klopanja tiče nadam se da ću dovoljno se istrenirati kako ne bih pretjerala za Božić. Ne želim na kraju prvog mjeseca opet plakati kao pred 5 dana.
Sljedeći vikend će biti teži no ovaj. To će biti prvo kršenje skoro svih pravila. Ne želim baki koja se veseli skuhati baš takav ručak nametati da kuha još jedan. Uostalom do tada ima još 7 dana, pa ako izdržim kao do sada to kršenje neće ništa značiti. Samo trebam poslije ustrajat u svom planu.
Toliko od ove ispovjedi o mom napretku... ništa mudro, ali iskreno....
Post je objavljen 24.11.2008. u 10:59 sati.