Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/myspotlessmind

Marketing

Prisoner of life

"Welcome to my mind". To ipak ne bih preporučila nikome... I sama se jedva snalazim u toj ogromnoj količini pitanja, zaključaka i pretpostavki. A pretpostavka je majka zna se čega .....

I tako lutajući šumom mojih šarenih misli uvijek se nekako nađem na putu onoj razornoj bujici koja me polako nosi u neki mračni kutak koji samo čeka da me proguta. Na kraju najčešće progutam samu sebe poput samouništavajuće crne rupe, rastežući se nestajem u prostoru da bih se u zakrivljenosti vremena vratila na početak.

Rijetki su trenuci u mojem životu u kojima ne vlada vječita zabrinutost. U kojima nije već sve unaprijed osuđeno na propast i u kojima svaki događaj u mojoj glavi ima najgori mogući ishod. Brinuti se oko nečega što se nije dogodilo, a vrlo je vjerojatno da niti neće, samo iz razloga što za mene to znači "biti spremna na sve", nije baš ugodan i pametan način da se bude korak ispred vremena, dok sve ljepote življenja prolaze pored mene kao u magli.

Jer mojim mislima caruje strah. Najgori mogući neprijatelj svakog pokušaja iskoraka u nepoznato. Tlo pod mojim nogama tada se polako pretvara u pijesak da bi na kraju nestalo i ono posljednje zrnce na kojemu bih mogla naći oslonac. I kada se ispred mene ukaže most kojim obično prelazim preko nastalih problema, uvijek postoji onaj ali... što ako... ?

Biti svjestan svojih strahova, a ne biti sposoban suočiti se s njima, ne biti u stanju ništa naučiti iz toliko puta viđenih obrazaca slijeda događaja, najteži je dio postojanja.
No mnoge sumnje i strahovi kriju se upravo u sjećanjima pospremljenim u ladicama najskrivenijeg i zabačenijeg dijela moje svijesti.
Možda pomalo (svjesno ili nesvjesno) odbijam priznati kako dopuštam silama prošlosti da me odguraju u mračne hodnike budućnosti, ne pružajući priliku svjetlu da dopre do mojih zjenica i izmičem se ruci sreće iz straha od novog pada.



I am hunted by the future
Will the future be my past?




And when it seems that were in a dead end street
Theres no reason to cry
Cause we have a helping hand whos always aside


Post je objavljen 21.11.2008. u 23:04 sati.