Gospodine! Otkako si ušao u ljudsku povijest, ona postaje mjesto gdje čovjek postaje za čovjeka odgovoran; i mjesto gdje čovjek svoj život zadobiva ili ga proigrava. Pri tome čistunska pravovjernost i zakonski ispravan moral, koji računa s plaćom ne vrijede, ako nema spontane, neproračunate brige za čovjeka.
Tvoja rečenica “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, treba svakom kršćaninu biti pravilo života. Rečeno je što će se pitati na ispitu na Dan suda. Ni za jedan ispit nemamo već odavno znana pitanja kao za ovaj.
Poput apostola i ja tražim gdje stanuješ, a ti odgovraš: “Dođi i vidi!” I s Tobom mogu biti koliko hoću. Čovjek lišen tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Zaogrni me svojom ljubavlju!
Daj da te prepoznajem u svima koje mi stavljaš na put života. Želim se na času Suda naći među tvojim izabranima. Dođi, Gospodine Isuse!
Meditaciju priredio Dario Miletić
prema knjizi fra Zvjezdana Linića “U početku bijaše Riječ”
Post je objavljen 23.11.2008. u 00:00 sati.