Rizikujući da ispadnem lik iz stare narodne koji previše traži, pa mu se to osveti..ili pak Oskar iz čuvenog crtića s računalom i idealnim partnerom, ipak ću reći da sam malko razočaran. Ili bar poljuljan u svojim prohtjevima, željama, ciljevima....životnim nazorima, rječju! Žene...naravno!
U turbulentnim proteklim mjesecima ove godine, koji su među ostalim donijeli i trenutak moga prelaska u ozbiljne godine po svim kriterijima....što spominjem tek radi činjenice da mi iskustva ne bi trebalo nedostajati, imao sam nedvojbeno zadovoljstvo upoznati četiri različite dame. Iznimne, svaka na svoj način... privlačne, lijepe, sve.... bliske mojim svjetonazorima, načinu razmišljanja, humoru, životnom tempu....kako koja!
No, "problem" je u tome što niti jedna, manje više objektivno gledano, doista, a subjektivno, s moje osobne točke gledišta, pogotovo, nekako nije uspjela u meni izazvati osjećaj koji već dugo tražim, osjećaj "to je to"! Spojiti snove i stvarnost, želje i mogućnosti! Da se razumijemo, dvije od njih su me doista oduševile, vezale nekako moje osjećaje, pažnju, baš jako! Druge dvije malo manje, ali i za njih ostaje činjenica da su mi se svidjele, privukle čitavu moju pažnju, natjerale me da pokrenem male sive stanice, IGRU, da živim za njih neko vrijeme.... Volim, jako, kada je žena centar moga svijeta, razmišljanja, djelovanja....
Mlađahna, gotovo dvostruko mlađa djevojka, pretpostavljam da je nosila sa sobom sve prokletstvo generacijskih razlika. Drugačije obrazovanje, uglavnom drugačije interese....u glazbi, književnosti, provođenju slobodnog vremena, životnom ritmu, redu važnosti, ciljevima, drugačije krugove kretanja.... Dakako i, vrlo važno, drugačije poimanje sexa! Sasvim mi je jasno, također, da je našu vezu opterećivao i vječni muški "Lolita" sindrom, pitanja kakav mogu biti u usporedbi s mlađahnim vršnjacima...u njezinim očima i na djelu, jesam li samo experiment, lekcija koju želi naučiti.... usporediti. Ukratko, pogledajte "Opsesiju", što baš igra u našim kinima! Tako poznato.... Ne trebam naglašavati, zar ne, moralo je brzo završiti!
Malo ću preskočiti do današnjih dana. Jedna, Vesna rekli smo, udata, malo mlađa, atraktivna, njegovana, u super formi, na relativno istaknutoj funkciji....suvremena žena, rječju. Brzi fizički kontakt, obostrana privlačnost, slični društveni krugovi, muž blago rečeno stalno odsutan, ali... Sexualna zakočenost iz prošlog stoljeća, odmjerenost blago rečeno, more besmislenih pitanja i istih takvih "ako" i "zašto".....Neugodne praznine između, recimo, vrlo dobrog sexa, totalna odsutnost smisla za humor, vrhunska autocenzura! Sada, u već "uhodanoj" vezi panika oko popuštanja kontrole, spominjanje muža i kako bi mu trebalo reći za inat! (KOME za inat i uopće zašto? I kakve ja imam veze s njim, na koncu?) Uglavnom previše pitanja i filozofije koji uneređuju moguće zajedničko uživanje, pokušavaju prejudicirati, ili bar unaprijed smjestiti sve među nama u samo njoj znane pretince! Primjerice.....Bismo li mi mogli zajedno živjeti??? Bojim li se njezinog muža? Sviđa li mi se njezina kćer na slici? Bismo li mogli u neki sasvim strani grad, provesti čitav dan bez sexa? Bih li je želio, njezino društvo, jednako i bez sexa? Ne bih, naravno....a povrijeđena je kada dobije odgovor....Isto ne sluti na dobro, a?
Onda, moj Anđeo, ispunjenje praktički svih mojih sexualnih fantazija, emancipirana ljepotica iz prilično visokih krugova, gladna mene podjednako kao ja nje!
Razigrane mašte, uvijek spremna na IGRU u najljepšem smislu te riječi, britkog uma, čudesnog humora....tek par godina mlađa, stabilno udana, s dosta slobodnog vremena! Veza koja je strelovito napredovala, bila zahtjevna od početka i stalno tražila i nudila sve više...Na žalost, valjda i potrošila samu sebe u relativno kratkom vremenu, sagorjela u svoj svojoj raskoši, ne dopuštajući da postoji s manje od najboljeg....Znam, po definiciji, esencijalno, nestvarna, dakle i bez ikakve šanse da bude dugotrajna, svakidašnja! Doduše, uz tek manji treptaj samo jednog kriznog trenutka, niti ne pokušavajući prijeći zadanu granicu....
Na kraju, moja četvrta dama, neobična, prilično nestvarna, dama iz lijepih snova...ako načas zaboravim tek jednu kavu, i doista tek lik iz mašte, bajke. Dama s ovih prostora, pametna, pronicljiva, otvorenog uma...ako se ipak prisjetim te kave, ljepotica kakvu sam i zamišljao! Na početku naše "veze" shvatismo neku čudnu povezanost, strast, želju, što nas je vukla jedno drugome....zaokupljala nam pažnju! Čista intelektualna ljubav, snovi što su lelujali od erotike do ozbiljnih tema, od svekolike mudrosti do osobnih dilema....ali podjednako i balansirali između velikog zadovoljstva onim što imamo i ipak sasvim ljudske sklonosti ka stvarnom svijetu, relizaciji....Mada oboje sasvim odrasli, svjesni svih mogućih limita! U čudnom preklapanju tih dvaju svijetova, svih "naših" ljudi što i ne slutiše taj paralelni svijet, nove odnose u koje smo ih stavljali, dešavalo se svašta. Usponi i padovi tipični valjda za sve ljudske odnose, veze, a opet tako novi i uvijek djelomično nestvarni....naprosto smo se našli u situaciji da možemo baš sve, da su sve moguće civilizacijske i ine barijere ukinute, da posve iskreno, gotovo praiskonski "neiskvareno" otvorimo muško i žensko srce jedno drugome. Osjećaj, koji, bar mene, očarava....toliko rijedak, idealan i bajkovit da i postaje bajka...A bajke, naravno, ne postoje!
Problem se dakle javlja u praksi. Stvarni, paralelni život nosi također svoje uspone i padove, zaokupljaju nam pažnju živi, važni nam ljudi....kreiraju naša raspoloženja, želju da ovdje nadoknadimo što nemamo, ili, podjednako često, da jedno od nas ne traži ovdje ono što ima tamo! Baš kao i činjenica da ovaj naš, kažem, skoro idealan svijet, čini stvarnost sivkastom, zavarava nas možda, odvlači pažnju, čini nas neracionalnim!
Kao što je vjerojatno sasvim neracionalno i veliko ŠTO AKO JEDNOM...koje oboje tako zdušno i ljubomorno njegujemo, pothranjujemo, izgovorenim ili tek nagovješćenim, svejedno!
Što sam ono zapravo htio reći? Valjda ništa osobito...tek mi se pričalo!
Post je objavljen 17.11.2008. u 17:49 sati.