Sinoć sam gledajući utakmicu Hajduk - Rijeka shvatio da Bijeli napokon igraju gledljiv nogomet. Nogomet u kojem se može vidjeti lijepih poteza, kratkih, točnih dodavanja i bez nepotrebnog "silovanja" lopte. Čini se da je nogometna filozofija Gorana Vučevića bila dobitna za ovaj Hajduk, ali mladi trener nije izdržao pritisak uvijek zahtjevnog Splita, ali i Hrvatske. Ipak, njegov posao nastavio je Ante Miše, dite Hajduka. Bez nepotrebnog pretjerivanja, zbog činjenice da sam navijač tog kluba, mora se priznati da je to puno bolji Hajduk nego što smo ga navikli gledati. Naravno, ima tu još stvari koje se mogu popraviti. Naprimjer, natjerati Ibričića da još više trči. Kad bi to reprezentativac BiH uspio mislim da bi u kratkom roku postao daleko najbolji igrač HNL-a. Posebno mi se svidio omaleni Bartolović koji je primjer pravog Hajdučkog srca. Trka do posljednjeg trenutka, borba za svaku loptu. A to splitska publika odmah prepozna što se vidjelo pri izlasku napadača iz igre kada je cijeli Poljud (nažalost bilo je samo 5 tisuća ljudi) pljeskom otpratio Bartolovića u svlačionicu. Ako Bijeli ovako nastave, onda se mogu očekivati bolji rezultati, bolje utakmice. A to će automatski privući i više gledatelja na Poljud.
Post je objavljen 17.11.2008. u 10:35 sati.