Marketing
razmišljanja uz nescafe...
Sjedim danas, pijem svoj Nescafe, buljim u prazan list na kojem je odavno trebao bit natipkan seminar i neda mi se...
I krenu misli...
sjećam se,sjećam se ....
godinu unazad, dvije.. pa od onih najranijih sjećanja...
Puno bih toga mijenjala, neke svoje nezrele glupe postupke.
Bacila bi u smeće neke stvari koje su me kočile...
Nekim bi ljudima ipak prešutila neke teške riječi, a drugima bi ih s guštom sasipala u facu...
Postoji jedna osoba koju sam beskrajno voljela. Jedna osoba kojoj nikad nisam neke stvari otvoreno rekla, a trebala sam. Jedna osoba od koje sam davno trebala otić, koja me previše povrijedila, ali ista ta koju ja i dan danas smatram samo žrtvom moje djetinje zaigranosti. Osoba kojoj sam tako malo, a tako puno dužna.
I svi moji punti kad se zbroje.. da, ipak sve dođe na tvoje...
Voljela bih imati tih 5 minuta s njim da mu kažem gdje je stalo, zašto je stalo. Da mu iskreno priznam što mi se tad desilo da sam tako kukavički pobjegla. Samo 5 minuta koje mi on nikad nije htio dati jer je smatrao da sam sve pokazala svojim postupcima..
A bila sam takvo dijete, Bože moj.. takva budala. Bili smo oboje... Pa kad gledam u taj prazan papir pred sobom vidim samo jednog čovjeka, samo jedno lice zbog kojeg bi se vratila u prošlost. Vratila da popravim učinjeno, da spasim što je izgubljeno...
Ali naposlijetku shvaćam da je tako kako je.
Da ne mogu uć u neki čudesni stroj i vratiti se unazad.
Da ne mogu popraviti svoje pogreške, da ne mogu ispraviti što smo jedan drugome učinili.
Ali shvaćam i jedno.. što više mislim o tome, više shvaćam da se ipak sve dešava sa nekim razlogom. I ono loše i ono dobro. I sva sranja kad skupim, vidim da ako ništa.. barem sam dobru školu imala. Da znam kako ne ići dalje...
Ponekad s ulicem bacim pogled na njegov prozor i pitam se što sam mogla makar sačuvati da sam tad bila pametnija...
Tada zatvorim oči, sjednem na našu klupu i samo pustim da vrijeme učini svoje. Jer drugi puta svi napravimo pametnije. A da bi postali pametni i nešto naučili, ponekad trebamo i nešto izgubiti.
Ja jesam sretna i ne lažem kad to kažem.
Ali nikad neću bit mirna što sam na takav način s njim završila.
Pa kad se zapitam što bih promijenila...
Ne njega,ne naše pogreške, ne tu vezu...
Sebe bih mijenjala.
Voljela bih, ponekad, da sam samo malo manje takva ponosna budala .....
eh, da, sretan rođendan svim mojim predivnim škorpionima 
Post je objavljen 15.11.2008. u 17:02 sati.