Mir je stanje potpune harmonije pojedinca. Svakog segmenta tog pojedinca, tijela, uma i osjećaja. Harmonija je stanje psihičkog blagostanja, uvjetovanog zadovoljstvom samim sobom. Živjeti u miru sa samim sobom najteža je čovjekova zadaća. Treba otkriti mudrost koja odgovara našem umu, ljepotu koja odgovara našem vjerovanju, emociju koja odgovara našem srcu, način života koji odgovara našem tijelu. Upoznati samog sebe znači promatrati, osluškivati, ispitivati, isprobavati. Dovoditi sebe u iskušenja i izazove, dolaziti do granica svojih mogućnosti i proširivati ih. Na kraju krajeva, i tijelo je naše hram našeg uma i naših osjećaja. Zato treba napraviti ugodan i zdrav prostor, jer samo će u zdravom prostoru rasti velike misli i razvijat se beskrajni osjećaji.
Koje stvari svakodnevno činimo i govorimo i time pokazujemo da smo u ratu sa samim sobom i da nemamo kvalitetu unutarnjeg mira?
Nekako volimo životinje i jako su nam drage. Ne želimo da se one ubijaju nehumano, no ipak ih jedemo. A pritom ne vodimo brige o tome kako su ubijene. Ne volimo nasilje, no ipak ne propuštamo zlobno se smijati nekome tko nešto krivo napravi na tjelesnom. Svakako želimo biti bolji ljudi, a opet smo odani porocima više nego samima sebi. Ne možemo ih izbaciti iz svakodnevnice jer nemamo volje, i ne znamo dovoljno sami sebe pa nismo ni svjesni koliko nam štete. Čudesno je koliko je malo potrebno da budemo mirni i strpljivi, a to malo nikako da pronađemo u sebi.
Između tijela, uma i osjećaja postoji prirodna veza. Da bi pojedinac funkcionirao, sva tri segmenta moraju funkcionirati. Poput kuće, i čovjek je zidan od katova. Tijelo je temelj bez kojeg pojedinac ne može funkcionirati. Zdravo i fizički sposobno tijelo medicinska je osnova čovjeka. Kada nema tijela, nema ni materijalnog čovjeka. Um je prizemlje pojedinca. Um je razum, znanje, mudrost, medicinski splet moždanih stanica koje upravljaju našim temeljem- tijelom. Osjećaji su katovi pojedinca. Oni daju hrabrost umu da upravlja tijelom. Upravo su osjećaji najkompleksnija razina čovjeka.
Gledanjem i istraživanjem sebe, te sviješću o sebi upoznala sam sebe. Moje su kvalitete možda bile duboko skrivene, no kopanjem neistraženim dijelovima svojeg uma, naučila sam što je moja želja. Spoznala sam tajnu i sada mogu biti onakva kakva želim biti. Možda ste jednom voljeli, a to ste potisnuli duboko u sebe. Slamalo vam se srce. Držali ste se za grudi. Boljelo vas je. I niste znali izlaz, pa ste se prepustili struji ili hranili emocije Prozacom, Normabelom, Helaxom. Postoji li nešto što budi tvoje zanimanje? Tada istražuj, i produbljuj svoje znanje. Čitaj, no ne dopusti knjigama da zatruju tvoju svijest. Pažljivo biraj hranu za svoj um, tijelo i osjećaje. Upoznavanjem sebe razvijamo sve svoje kvalitete. Ne živi više ni tren u neznanju, sutra ćeš se probuditi i vidjet da je nebo poprimilo prekrasnu boju, boju života..
Svaka komunikacija između dvije osobe potaknuta je nekim osjećajem, pa makar to bio osjećaj potrebe za informacijom. Možda i nije presudan trenutni mir, no dugoročno, kako ćemo biti s drugima ako nismo sami sebi dovoljni. Možda i nismo sami krivi što je sve tako zatrpano negativnim emocijama i nemirom. Svijet je previše veliko mjesto za izgubljenog pojedinca, a opet toliko skučen ako se želiš sakriti od svega.
Hvala što postoje osobe koje vjeruju da mogu i onda kada ja ne vjerujem da sam tu.
Post je objavljen 14.11.2008. u 19:46 sati.