Tako ti je to...kod djece...kod pasa...ono, mogu te izluđivati danima, tjerati te da se s njima nadmudruješ, da pokušaš dokučiti bit njihovog ponašanja, da se pokušaš postaviti što bolje možeš, za dobrobit sviju...i budeš umoran...i ne da ti se...i boli te glava od razmišljanja, a jezik od priče...i onda...onda dođe bebulinka i pusti se nekoliko prvih koraka prema tebi i izbriše sve što te ikada brinulo i tjeralo na razmišljanje...ili kada pas nakon što si mu skratio šetnju (zato što je bio takav dan, ispunjen i umoran), dođe do tebe, dok sjediš na fotelji s teškom glavom među rukama, počne lizati tvoje lice, kao da kaže, hej gazda sve je u redu, šetat ćemo sutra dulje.
Zapravo i hoćemo...ovaj vikend ću zamoliti za vrijeme koje ću posvetiti samo psu, za odlazak u prirodu, samo pas i ja na nekoliko sati...zaslužio je mali pas...iako nemirno, pregrmio je moje bolovanje i još nakon toga u jednom danu gdje je za njega bilo manje mjesta, pokazao iznimnu strpljivost i toleranciju.
Jednostavno imam potrebu malo maknuti u šumu sa psom...jel to OK...
A bebulinka i ženica...ma preživjet će bez nas nekoliko sati...a onda...svi skupa zajedno u vikend akciju druženja...
Ugodan vikend...
Post je objavljen 14.11.2008. u 07:36 sati.