Marketing
...trenutci moe inspiracije...
Zašto mora tako boliti...kada vidiš da je osoba koju ti voliš više od svega...tako sretna??
Zašto nam ljubav donosi samo mali tračak nade a preko milijun razloga da se odreknemo voljene osobe??
Zašto je život tako kompliciran i zašto uvijek zavolimo krive osobe??
Eeee...da to znam...znala bih sve...a to valjda nije poanta života...Možda bi tada nestalo slatko udvaranje i mistično pogledavanje...možda onda to nebi bilo to??Neznam,ali ne vjerujem da bi nam se svidjelo kad kada bi znali što će nam se dogoditi ili što ćemo imati u životu...nastupila bi samo glupa razočaranja i mržnje...raspala bi se prijateljstva a ljubav bi nestala iz svakog čovjeka...zato ja uvijek imam vjere i nade u bolje sutra...zato i puno dajem ali puno i gubim...jer koja korist od života bez nade??
Koja korist od čovjeka koji nema nekoga koga voli...i tko voli njega??
Nitko mi nemože reći da mu nije drago kad mu osoba uzvrati ljubav...i niko nemože reći da mu je svejedno kako se osoba ponaša prema njemu...
Zato pazi na svoje korake...nebudi nesiguran ali ni previše siguran...Pokazuj svoju bol i patnju ali ne previše...Voli istinski...ljubi polako...
Jer kad jednom ne budeš u mogućnosti to sve raditi a sjetiš se da si jednom davno mogao (a nisi)....bit će ti žao...
03/2008
He is the only reason
why I´m up so late at night,
He is the only reason
why I´m so sad inside,
He is the only reason
why I keep going on and on,
oh,baby,if you only knew
that I love you so...
05/2008
Svaku večer plačom počinje moj san,
svako jutro suze pozdravljaju novi dan....
Samo par njih zna za koga
te suze tako vjerno teku,
ali samo ja znam koliko me te suze na obrazu peku...
Postoji samo jedna osoba koja to
može popraviti,ali neznam da li želi...
Neznam da li shvaćaš koliko te volim,
neznam da li shvaćaš da me samo ime tvoje boli...
Možda me smatraš samo još jednom u nizu,
ali meni bi i to dovoljno bilo,
eto koliko te volim...
srce moje milo...
06/2008
Voliti je teška riječ...Ljubav je težak pojam....
Većinom otkriješ osjećaje koje kriješ u sebi u jednoj hladnoj,osamljenoj jesenskoj noći...ali skoro uvijek je prekasno... Nešto neslutivo držiš u sebi par mjeseci i samo je jedna mala kušnja ili prepreka dovoljna da shvatiš sve tamne i mračne tajne svoga srca i neke od svojih najiskrenijih želja...No većinom je prekasno...većinom su sve daljnje nade uzaludne...većinom ne stigneš reći sve što želiš...kao napr. stalo mi je do tebe,puno mi značiš,volim te...Tek kad takve prilike propustiš shvatiš da si ih imao....Ja ne želim žaliti čitavi život i pitati se što je moglo biti samo zbog jednog propusta...a vjerujem da to nitko ne želi...zato ne žali za bilo čim što ti mami osmijeh na lice...krož život koračaj jednostavnim i krotkim korakom...ne obaziri se na sve one tamne glasove koji ti žele nanijeti nesigurnost u samoga sebe ili koji te žele osramotiti...ne vjeruj puno ljudima jer većinom svako radi u svoju korist i ti od oga ne možeš nego izvući deblji kraj...kraj sebe drži samo dvojicu koji će ti pomoći da ustaneš ako se posklizneš na putu života i koji će s tebom koračati po trnovitom putu života...ostale samo srdačno pozdravljaj...ali ne shvaćaj nikoga bezvrijednim...jer inače češ ti postati taj koji je bezvrijedan....
07/2008
eo ovo ja radim kad me nešto muči ili kad sam zaljubljena...pišem pjesme...znam da nisu baš dobre i zanimljive ali jbg tek mi je 15 godina pa se možda i popravim...eto ove su se većinom odnosile na promašene ljubavi i na brojna razočaranja u mom životu...tako da...nadam se pozitivnim kritikama...xD
MyHotComments
Post je objavljen 13.11.2008. u 09:24 sati.