Četiri su svijeće polagano gorjele. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva je svijeća rekla:
“JA SAM MIR, NA ŽALOST LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.“
I odmah se ugasila.
Druga je svijeća rekla:
„JA SAM VJERA, NA ŽALOST MNOGI LJUDI IMAJU SAMO POVRŠNU VJERU, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.“
Tek što je to rekla, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je.
Treća je svijeća žalosno progovorila:
“JA SAM LJUBAV. NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE I KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.“
I bez oklijevanja se ugasila.
Odjednom je u sobu ušlo dijete i ugledalo tri ugašene svijeće.
“ŠTO JE TO?” upitalo je dijete, "TREBALE STE UVIJEK SVJETLITI! I tada gorko zaplače.
A onda progovori četvrta svijeća:
“NE ŽALOSTI SE, SVE DOK JA GORIM UVIJEK MOŽEMO PONOVNO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.”
Post je objavljen 11.11.2008. u 15:00 sati.