Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/falltopieces

Marketing

All of my memories keep you near....In silent moments imagine you be here.



U traženju nečega. Čega nema. Dolaze samo sjećanja. Na nešto što hoću. A neznam put do toga. Pitam se dali sam našla snagu. Ili još živim u iluziji. Hoću li ikad naći put do onog što sam htjela. Možda previše toga imam u mislima. Zbog previše toga plačem. Poslije kao da nije ništa bilo. Glumim. A nitko ne shvaća....
Vidim kada govoru da sam se povukla. Ne izlazim. Iz tame. A nitko me ne pita. Zašto... Zašto se tako osjećam. Trebam li pomoć..........
Ponekad je krvava duša. Koja nema izlaza. Zato sjedim. Razmišljam. Iako bolu rijeći. Koje su rećene. Držim u sebi to. Ne vidim razlog da ikom kažem. Bojim se. Možda smo svi dio neke priče. Dio bajke. Ali sumnjam.....
Dani prolazu. Glumiti ću da sam opet ona stara. Neka mislu. Tako nitko neće vidjeti tugu. Skrivenu u oćima. Nitko se neće sjećati....
Neka svi mislu da sam ona stara nasmijana cura. Da je sve u redu. Da ništa ne mislim. Da ne mogu biti sretnija. Neka i on to misli. Zašto da ikoga zamaram. Kad me nitko neće sluša. Nitko neće da čuje što ja zapravo hoću reći. Ja se jesam promjenila. I ova moja bolesna ljubomora. Uvijek dođe u krivom trenu. Uvijek mi skoro sve pokvari. Sve za čime sam sanjala. Ovo pisanje pomaže.




It's always the same, they fear no way out
I cannot break it
I can take it no more

It's burning me up inside
Lost all my tears, can't cry
No reason, no meaning
Just hatred
No matter how hard I try
You fear the beast inside
It's growing, it's waiting
Just to hurt you

Can't you see their eyes, what lies inside
They've given up, they no longer shine
Too soon they close with one last cry
Before they turn to light






Post je objavljen 10.11.2008. u 12:23 sati.