kad u urbanom domaćinstvu crkne vešmašina, ruralni ekvivalent bila bi crknuta krava u domaćinstvu.
već deset dana hodočastim po susjedstvu da mi operu veš. moja veš mašina nije bila tako stara, svega tri godine, međutim kako imam malu djecu, perem svaki dan, ponekad i dvaput, vijek mašine je dvostruko duži. mislim na radni vijek. kako god, premalo je trajala. končarica. prethodnica je isto bila končarica, noviji model ali lošiji od prethodnog. misalim da više neću kupiti končar vešmašinu. uveli su novine i do 45 min duži program koji najviše koriistim (ne znam kako se deklariraju pod "a" energetsku klasu)
bio je majstor iz ovlaštenog servisa, izvadio je "drob"iz makine, i ne javlja se već tjedan dana. rekao je da će se javiti drugi dan kad vidi može li popraviti dio. rekao je da je na zalihi servisa nestalo nekih dijelova, između ostalog i tog. nije se uopće javio, u dvojbi sam kupiti novu ili još čekati. strpljenje mi je na izmaku. već sam se popela susjedima na katu na vrh glave s pranjem kod njih. njihova mašina nije naročita, ima samo 600 obrtaja centrifuge, pa se rublje dugo suši. moja je imala 1000.
kako dnevno imamo sijela uz kave na poslu, svako ispriča svoje dnevne dovgodovštine, tako sam dobila korisnu informaciju da kupim makinu na koju proizvođač daje najdulju garanciju. izbor je velik, teško je odlučiti.
sve u svemu, kvar mašine je valjda na ljestvici među najfrustrirajućih.
Post je objavljen 09.11.2008. u 21:33 sati.