...vraćam se ponovo stazama kojima sam nekad davno prolazila…
stazama koje sam tako dobro poznavala…
mogla sam po njima hodati i zatvorenih očiju i stigla bih do svog jedinog cilja…do svoje stanice…
danas sam se vratila ponovo toj stazi,
ali bez ikakvog posebnog osjećaja da te nađem tu,
na dobrom starom putu, da ti uputim pokoju riječ i osmjeh…
vratila sam se da sretnem druge drage mi ljude,
da sa njima krenem na neki drugi put...
nisam se vratila da pričam o tebi, da sve svoje riječi posvetim tebi…
postao si neka daleka prošlost…
vrata koja su se zatvorila i koje više ne želim tako brzo otvoriti…
jer onda bih bila suviše slaba i opet bih pala, na vlastitom pragu…
postala sam druga osoba..koja više bol ne osjeća…
ništa novo….
...već naučeno…
...već viđeno…
...navikla sam…
...život me proba…
ne mazi me… uzima, a tako malo daje…
neću žaliti zbog toga..nema koristi…
pokušati ću samo svakim novim padom biti što jača i tješiti se da je tako moralo biti…
svaka zvijezda gubi sjaj… moja ga je odavna izgubila…
postala je to blijeda zvijezda sa nijemim licem, bez osmjeha…
zvijezda koja svake noći zalazi u isto vrijeme, na isto mjesto ne bi li srela neku drugu zvijezdu koja bi joj pomogla ovome životu vratiti svjetlo,
koje je nekad davno netko uzeo
i do danas ga još nikada nije vratio...
Post je objavljen 09.11.2008. u 11:36 sati.