Pregled posta

DAN 22, 07.11.2008. - Ugroženi gepardi (Hoedspruit & Phalaborwa, Južna Afrika)

Vraćamo se stotinjak kilometara prema Nelspruitu. Jučer smo prošli ovim putem i primjetio sam uz rub Krugera velik broj privatnih rezervata. Nisam znao da je jedan posebniji od ostalih. Helmuth nam je sinoć rekao:
“Morate posjetiti rezervat s gepardima. Imaju i još neke druge ugrožene životinje. Cilj im je povećati njihovu populaciju. Zanimljivo. Nitko se ne vraća razočaran.”
I mi smo odlučili poslušati Helmuthov savjet. Ali umjesto stotinjak kilometara, navigacija (odnosno, drugim riječima – ja) je zadrijemala pa smo promašili skretanje i put okolo-naokolo trajao je dodatnih 30-tak kilometara.
“Hoedspruit Endangered Species Centre” krenuo je s radom krajem 1980-tih. Centar se isprva bavio samo gepardima, a s vremenom su im ljudi počeli dovoziti i druge ugrožene i ranjene životinje, tako da danas u centru ima i afričkih divljih pasa, lavova, nosoroga, zebri te ptica strvinarki. Cilj centra je pomoći ranjenim životinjama, te povećati populaciju onih ugroženih. Geparda je nekada bilo na stotine i tisuće u divljini, ali zbog čestih (i za ovce, koze i krave pogubnih) susreta, broj ove najbrže životinje na svijetu, koja može doseći brzinu veću od 100 km/h, zabrinjavajuće se smanjio. Razlog je čovjek. Zanimljivo je da gepard mora brzo uhvatiti svoj plijen jer je nakon 60 metara trke već iscrpljen. Ako nakon 60 metara ne uhvati plijen, lov je završio. Statistike kažu da od četiri lova, samo je jedan uspješan. Za razliku od lavova i leoparda, gepard je dnevna životinja i isključivo lovi danju. Zato ispod očiju ima po jednu crnu crtu kako mu sunce ne bi stvaralo odsjaj i odmagalo u lovu. Lavovi i leopardi oko očiju imaju bijele crte jer su noćne životinje i bijele crte im stvaraju mjesečev odsjaj i pomažu noću. Gepard, za razliku od leoparda, također ima pravilnije i okruglije točkice na tijelu.
Kako bi prikupili dodatna sredstva za daljnji rad, “Hoedspruit Endangered Species Centre” je od 1990. godine otvoren za posjetitelje i danas je svjetski poznat.
Plaćamo ulaznicu i nismo se ni okrenuli, a već smo s našim vodičem Andrewom i jednom nizozemskom obitelji u otvorenom džipu. Obilazimo staništa geparda, naravno iza ograde jer vjerujem da nitko ne bi želio doći u izravni kontakt s ovom prekrasnom, ali opasnom životinjom. S druge strane, afrički divlji psi nalaze se samo dva-tri metra od nas, a žice između nas i ovih stvorenja nema.
“U životu nisam vidjela ružnije pse!”, Vesnina je konstatacija.
Istina je da ovi psi nikada neće pobijediti na natjecanju ljepote. A i miris im također nije privlačan. Smrad se osjeća još metrima daleko dok nas Andrew džipom vozi u posjet strvinarkama, a zatim zebri Ziti i nosorogu. Dok će nosorog nakon ozdravljenja natrag u divljinu, zebra Zita je toliko naučena na ljude da više nije sposobna sama se brinuti za sebe u divljini.
Čitav ovaj projekt hvale je vrijedan i nije nam žao što smo morali voziti natrag toliko kilometara.
Navečer za odličnom večerom u guesthouseu (Helmuth i Linnette su zaista savršeni kuhari i domaćini), dogovaramo se za naš sutrašnji izlet u nacionalni park Kruger. Krećemo u 06:30. I nadamo se životinjama...