Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/miljevci

Marketing

Roški slap-važan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije

"Da bi mogao ići i gledati prema naprid ,triba znat šta je bilo prije",eto tako bi otprilike glasila jedna uzrečica,a pošto smo se ja ,Čaruga i Stipe Prpa zakačili oko vrimena nastanka mosta u Roškom slapu,onda sam ja malo probrmbao i našao članak (doduše nepotpisan),ali naoko pun informacija(još ako su točne).

Vazan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije
--------------------------------------------------------------------------------
Vazan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije bio je naravno i kod Roskog Slapa. Bio je to prijelaz koji je koristio put zabelježen kod Anonima Ravenjanina kao veza Promone i Arberije (Varvarije). Putopisac G. Concina, obilazeći Dalmaciju na samom početku 19. vjeka, pominje dva rimska nadgrobna natpisa uklesana u živu stijenu na Roskom Slapu. Iste natpise opisuje i pionir dalmatinske arheologije, direktor Arheoloskog muzeja u Splitu F. Lanza 1848. godine. Natpisi su i danas na istom mjestu, jedan lijevo drugi desno uz samo slapiste. Natpis na lijevoj obali uklesan je u stijenu koja se prije nekoliko stotina godina obrusila sa obliznjih visokih litica, tako da danas natpis stoji naopako, a od asfalnog puta, bas kod skretanja, dolje za mlinice, nije daleko 15 metara. Natpis ima 8 redova i slova su dosta ostecena ali srećom natpis je već ranije prepisan, jedino je nejasan posljednji osmi red u natpisnom polju.
T Cillius / T f(filius) Fab(ia Tribu) Domo Lara / nda Vet(eranorum) / Leg (io) XI ann(orum) LXX / Stipendioru (m) / XXXIIX / ......E....
Ime Cillius osim ovog slucaja nije poznat na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Bio je porijeklom istočnjak iz Larande u Likaoniji. Umro je sa 70 godina starosti, a u legiji je službovao 38 godina. Legija u njegovo vrijeme nije nosila počasni naslov Claudia pia fidelis koji je zaslužila 42. godine sto znaci da je veteran Cillius službovao i umro prije te godine.
Nadgrobni natpis uz desnu obalu slapista Roški Slap također je veteranski, ali ovdje se radi o centurionu IIII legije Makedonske. Natpis je uklesan u jednu izdvojenu stijenu visine 1,50 cm. Stijena se nalazi usred pitoreskne livade iz trasu antickog puta koji je od Roskog slapa vodio na zapad.Danas negdje izmedju puta uz kanjon i elektrane. Natpisno polje je 2 cm udubljeno u kamen s profilacijom u obliku obrnutog slova S. Natpisno polje ima 10 redova, a sam natpis je izradjen lijepim klasicnim slovima, s ligaturom AV u trecem redu, u rijeci Faventia, i VA, umesto VE, u rijeci Veteranorum:
Appinius / Pol(ia) Faven / tia Quadr / atus (centurio) Vete / eranorum / leg(io) IIII Mac(edonica) / an(n)os na(tus) XL / bis huc pietas / ossa....bene...
Appinius je kao i Cillius jedini s tim imenom na podrucju provincije Dalmacija. Porijeklom je bio iz Italije. Iz natpisa se cita da je sluzbovao u IIII makedonskoj legiji, ali i da je bio centurion veteranske jedinice, koja je vjerovatno bila stacionirana tu, gdje je i sproveo svoje penzionerske dane, i gdje je umro, dakle na Roskom Slapu.
Treci nadgrobni natpis jednog rimskog veterana s Roskog slapa pronadjen je 1886. godine. Zabiljezen je u literaturi kod, F. Bulić, Varvaria, Bulletino di archeologia e storia dalmata, 9, 1896, 177, ali mu se danas ne moze uci u trag. To je nesto duzi natpis sa 7 redova u natpisnom polju:
M Fraxanius Sex f(ilius) / Pol(ia) Domo Regio Lepido / veteranus leg XI eques / annorum XLIIII stipendiorum XXV donatus / phaleris torquibus / armillis h(ic) s(itus) e(st) / prim(us) l(ibertus) pro meritis
Fraxanius je takodjer, kao i prijethodna dvojica veterana, jedini s tim imenom u provinciji Dalmaciji. Bio je konjanik XI legije prije nego je ona dobila naziv Claudia pia fidelis, dakle prije 42. godine. Kao i Appinius bio je porijeklom iz Italije. Odlikovanja za hrabrost, phalerae - toke na prsima, torques - ogrlica, i armilla - narukvica, upucuje na borbe u kojima je Fraxanius ucestvovao. Možemo sasvim slobodno pretpostaviti da su to bile borbe s Delmatima u toku ustanka 6 do 9. godine.
Posljednji vojnicki natpis s Roskog Slapa je posveta liburnskoj bozici Latri, od strane vojnog sluzbenika Gaj Turaniusa Severusa, Evokatusa Augustovog. Turaniji su zabiljezeni u Saloni, i na podrucju sjeverne Dalmacije: Scardoni, Nedinumu i Corinumu, dakle gotovo u neposrednoj blizini Roskog Slapa, a kako kaže J. J. Wilkes bili su vodeca familija u rimskoj Skardoni. Natpis je dio veceg zrtvenika koji je sekundarno upotrebljen kao gradjevinski kamen, i bio uzidan iznad ulaza u Marasovicevu vodenicu u Roskom slapu. Natpis je kasnije prenesen u Muzej Drniske Krajine. Natpis ima 5 redova i gotovo je potpuno izbljedio:
C(ai) Turranius / C(ai) f(ilius) Severus / evoc(atus) aug(usti) / Latrae aram / p(osuit)
Evocatusi su bili oficiri u rangu nizem od centuriona, a izgleda da su uglavnom bili veterani, jer npr. Vellei kaze "revocati undique et omnes veterani". U neposrednoj blizini Roskog slapa, na vrhu kanjona s lijeve strane rijeke, u selu Bristani, pronadjen je jos jedan posvetni natpis ciji dedikant nosi naslov Evokatus, ali Evokatusa nalazimo i u nesto udaljenijem selu Ostrovica, na desnoj obali, 18 km od rijeke Krke..
Natpis iz Bristana je posveta bogu Martu. Pronadjen je 1896. godine, a nalaz je zajedno sa tragovima arhitekture, medju kojima je bilo i nekoliko manjih stubova prijavio posjednik Mazalin: "Uz to se naslo vise komada stupova razne debeline, od neke osobite vrste finog kamena koga se u nasem mjestu ne nalazi, a među svim istice se jedan komad veoma fino isklesan".. Natpis je imao 5 redova:
Marti Aug(usto) / sacr(um) / C(ai) Terentius / Celsus Evoc(atus) / Aug(usti) v(otum) s(olvt) l(ibens) m(erito)
Sva tri natpisa Evokatusa Augustovih pronadjena su nadomak trase komunikacije, Promona - Varvarija - Aserija, i vjerovatno su njihovi dedikanti obavljali nekakvu sluzbu vezanu za odrzavanje ili obezbijedjivanje puteva. Put od Promone prema Roskom Slapu isao je priko samog mjesta Drnis i ravnog krasa Miljevackog platoa, gdje se na nekoliko mesta mogu videti spurile, (kolotecine usijecene u kamen) jedini tragovi nekadašnjeg antickog puta. Spurile nisu sačuvane u kontinuitetu, isprikidane su, i tesko ih je dokumentirati. Od Roskog Slapa na istok prema Varvariji put je isao preko lokaliteta Smrdelji, nekoliko kilometara zapadno od Roskog Slapa, odakle potiču nalazi rimskih cigli sa sacuvanim pecatima IV i VIII legije, i gdje je smatra se bio centar za proizvodnju cigli vojnog logora Burnum. Pronađeni su ostaci triju ciglarskih peci, i odlomak nadgrobnog natpisa sa procelja jednog sarkofaga. Od Smrdelja rimski put se prirodno spustao prema Varvariji, i Skardoni, a mogao je i skretati na sjever prema Burnumu.
Negdje na podrucju Roskog Slapa ili možda sela Bristane pronadjen je jedan, kao i svi do sada pomenuti, izgubljen nadgrobni natpis. Ovaj put radi se o nadgrobnom natpisu civilne osobe, dakle niti veterana niti Evokatusa Augustovog. Natpis je poznat iz ne bas vjestog prijepisa, i iako natpis nije sasvim jasan, prisutni su svi najvazniji elementi natpisa:
D(is) M(anibus) / M Iulio Evcheti / et M Iulio Iuliano / Moschis coniugi et filio
Natpis je stajao sekundarno uzidan negdje na prostoru franjevačkog samostana Visovac, zabelježen je jos 1603. godine od strane Sibencanina Dominica Zavorea i nije poznato odakle je donesen. Bez obzira na nedostatak tog vaznog podatka, za prijetpostaviti je da nije prinesen iz neke vece udaljenosti, i da je to jedan od sigurnih tragova civilnog zivota ne rijeci Krka, iz vremena kada je vojna prisutnost izgubila svoju potrebu.
Već i površna analiza veteranskih natpisa u okolini Roskog Slapa, ukazuje na njihov nastanak u prvoj polovini prvog vieka nakon Krista. Ako tražimo tocno vremensko odredjenje moramo pomisliti na veliki panonsko-delmatski ustanak, koji je od 6 do 9. godine zahvatio citav sjeverozapad balkanskog poluotoka. Veteranski odred u podrucju Roskog Slapa, o kojem natpisi nedvosmisleno govore, bio je pod zapovednistvom Appiniusa centuriona veterana, bivseg pripadnika IIII makedonske legije. U borbama se istakao veteran Fraxanius konjanik XI legije koji je odlikovan trostrukim ordenjem. Srece nije imao A. Sentius (onaj iz Mratova) ubijen na svom malom imanju uz rijeku. Sve nedace je prebrodio T. Cillius dozivivši 70 godina u ljepoti Roskog Slapa. Njegov dug zivotni vijek, pa i vjek njegova sluzbovanja od cak 38 godina, u XI legiji, prije nego je ona dobila počasni naziv Claudia pia fidelis, najbolji je dokaz o ranom prisustvu veterana na Roskom Slapu. Naseljavanje veterana na odredjena podrucja ili u znacajnije gradove bila je uobicajena praksa rimske osvajacke politike. Nakon vojne sluzbe veterani su dobijali otpust u novcu ili vlasnistvo nad imanjima. Poljoprivredne povrsine nadomak Roskom Slapu nisu toliko prostrane ili atraktivne za poljoprivrednu proizvodnju, ali vjerovatno se naslo dovoljno mijesta za formiranje manjih poljoprivrednih dobara i njima pripadajućih rusticnih vila.
Natpisi koji pominju Evokatuse su očito drugačijeg karaktera, i iz drugog vrijemena. Rijec je o posvetnim natpisima, Martu i Latri, i najgrublje ih mozemo datirati u nesto kasnije vrijeme, kada je trebalo odrzavati komunikacije i kad su drzavni sluzbenici sluzbovali na vaznim prometnim tockama kao sto je svakako bio i Roski Slap, ili kao sto je bio most na Roskom Slapu.


Post je objavljen 07.11.2008. u 16:24 sati.