Pregled posta

los pocetak ili dobar kraj?

Vukla sam noge po snjegu i pustila neka namoci hlace. Skripao je pod mojim nogama. Odgurnula sam kofer sto dalje sam mogla te krenula skakati i vrtijeti se. Prolaznici su radoznalo gledali moje veselje u snjegu. Kada sam shvatila da ih se skupilo malo vise prestala sam te pokupila svoj kofer i nastavila hodati gledajuci u bjelinu snjega pod mojim nogama. Nasmijala sam se sama sebi. Duboko sam udahnula te stala i pogledala prema kucama.

Stare kuce bile su naslagane jedna do druge. Zid do zida. Neke su se tako jako uklopile da ih se tesko i vidjelo. Takva je bila i Regulusova. Snjeg je bio na krovovima kao veliki tepih koji ih stiti od svega jedino pada po rubovima. Dugo sam gledala po kucama trazeci ju. Izmedu broja 11 i 13 nalazila se tesko vidljiva stara kuca koja je izgledala kao dodatak kuci sa brojem 11. Otisla sam do nje i oprezno primila staru hrdavu kvaku te brzo usla.

Miris vlage i starih knjiga sirio se kucom. Na drugom katu bila je privatna knjiznica. Vecina clanova obitelji Black smatrala je kako su knjige jako vazne za naobrazbu i neku opcu kulturu, tako da je u kuci bilo knjiga od enciklopedija pa sve do zabavnog stiva. Regulus je gore cesto provodio sate. Znala sam ga naci kako sjedi u naslonjacu i cita knjigu ne primjecujuci stvari koje se desavaju oko njega. Otputovao bi u taj svijet i ostao tamo sve dok nije zaklopio knjigu.

-Lumos.-

Svijetlo na vrhu mog stapica rasvjetlilo je mracno predvorje. Kofer sam ostavila kraj vrata te otisla do stolica kraj vjesalice za kapute. Kao i nekada, svijece, vec postavljene u svijecnjak, bile su tamo.

-Incendio.-

Crvenkasti plamicak se pojavio na svijecama koje su obasjavale bolje od stapica. Paucina je visjela sa plafona, crveno crne tapete bile su vec pozutjele od starosti, a drvene stepenice samo sto nisu propale. Priblizila sam svijecnjak stepenicama da pogledam da li je sigurno ici gore, sto je bilo nuzno potrebno. Iz daleka su izgledale staro i unisteno, a sada, iz bliza, izgledaju novo. Stala sam na njih te se malo prodrmala da opravdam svoju sumnju. Nista. Pocela sam skakati ali i dalje je sve bilo ok.

-Gospodarice, to je carolija. Kreacher postavio caroliju zbunjivanja.-

Pogledala sam malog kucnog vilenjaka te mu se nasmjesila. Njegove velike oci nisu bile tako tuzne kao prije, a prljava jastucnica mu je visjela preko tanahnih rucica.

Popela sam se stepenicama na drugi kat gdje se nalazila Regulusova soba, knjiznica te soba mojih roditelja koju nikada nisu koristili.
Primila sam okrluglu izrezbarenu zlacanu kvaku te otvorila vrata sobe. Krevet je bio uredno namjesten, prozori su bili zatvoreni, a stol je bio pun stvari. Medu njima je bila i ona slika njega i Severusa.

Flashback