by Pametni Zub
L jeto 1966. Sjedim u novom fići dok Sunce nemilosrdno prži lim, topi stakla i kuha sve nas unutra, na putu prema moru. Najtopliji srpanj u zadnjih 100 godina, kažu; topliji i od onog predratnog '39 i od onog predratnog-ratnog '11 kad su oči cvrčale u dupljama...
***
Ljeto 1980. Početak kolovoza, omarina do brade. Toliko je toplo da počasni stražari peku jaja na Titovu grobu. Sjedim u podrumu napuštene kuće u izgradnji, slabo osvijetljene, izvor svjetlosti nepoznat. Sklonio sam se od nečega. Brojim stonoge po zidovima, a na pamet mi pada da im počnem brojati noge. Srećom, odustajem, netko me konačno zove izvana, pakujemo se, kaže, idemo na more, konačno - auh, ustajem, vrtoglavica je znatno slabija, ipak, znatno...
***
Ljeto 1990. Kamen isijava propulzivne proplamsaje zraka, nemaštovite fluide praznih fatamorgana. Ima sigurno 40 stupnjeva, ovdje u zaleđu, na putu prema moru. Naletjeli smo na balvan na cesti. Gore na brdu gori šikara. Miris tek što nas nije dostigao. Pokušavamo maknuti balvan, ali ne ide. S one strane stiže grupica ljudi, u izmaglici vrućine, hodaju prema nama, ali kao da se udaljavaju. I tamo i vamo...
***
Jesen 2001. Najtoplija jesen u posljednjih 354 godine, još od 1667. kada je more kod P....a proključalo. Putujemo na Kongres industrijalaca soli. Gužva na ulazu avion. Traži se karta više. Pista gori - iscurio kerozin, iscurilo Sunce, nokti mi se na nogama tope. Ako ne stignem na ovaj stići ću na onaj - mislim, ali, je li to mišljenje ili...
***
Neimenovani dan 2017. Nema više godišnjih doba. Ekolozi su bili u pravu. Ne idemo na more, more je došlo k nama, provalilo je čak ovdje, u unutrašnjost: već mi natapa crijeva, tu mi je negdje na razini pupka. Gazimo kroz more, teškim koracima kroz gustu vodu punu masnih meduza i ošamućenih planktona. Okupljamo se oko malene barakice od promočene šperploče. Iz barake izlazi čunj; u čunju sjedi Ona. Ona je jedina od svih ovdje koja nije počinila grijeh prema prirodi: eko-bezgrešnica. Što ju je kvalificiralo za tako visoku funkciju, ne znam, ali kažu da je tako... ja slušam. Čekam na red. Ona mokri u ljevak od naših dlanova. Mi pijemo. Gutljaj ekološke svijesti, kažu. Dezinficira, a dobro je i protiv uroka: kažu, kažu...
Vraćam se u svoju nišu, gazim kroz vodu do pleksusa, gledam u goruće Sunce. Nije više samo na nebu, sija sa svih strana, sija iz mene, iz mog želuca, crijeva na žaru, astronomska proljevanja protuberanci iz unutrašnjosti prema...
“ Pametni Zub ima četrdesetak godina. Živi u Zagrebu. Čita, igra šah. Voli rubne dijelove grada. Ne voli dugotrajna, masovna druženja i dodir spužve. Boji se vodoinstalacija.
Post je objavljen 05.11.2008. u 21:55 sati.