Marketing
Na kapiji duše
Evo me, stigla sam konačno,
Ili samo privremeno, na konačište.
Razvrstaj me sada kao poštu
I zavedi u sve registre prispjeća.
Nastoj me, molim te, staviti u pretinac
Na kojem je naljepljena traka prepoznavanja.
Umorila sam se od nepoznatih adresa,
Lutanja, vraćanja, preporuka i žigosanja.
Evo me, ispadala sam se kao kiša
I sad me nemoj nogom zgaziti u lokvi
Što izazovno stoji na sredini puta.
Pusti neka me pokrije otpisano lišće
Što ga nehajno skida sa grana jesen žuta.
Umorila sam se od padanja i gaženja
Otkad su me otrgli, nehumano, od majčinog skuta.
Evo me, na vjetrometini promašenog života,
Kao kameni biljeg što se sa samog srca otkida
Ostavljen za orjentir i podsjećanje prolaznicima
Na sve što je ostalo od nekad moćnog suhozida.
Umorila sam se od građenja, uklapanja i dograđivanja,
A biljeg je, da odoli zubu vremena, jedina snaga ovog zida.
Evo me, na kapiji duše stojim, umotana u čekanje,
Već sam se savila potpuno u najezdi životnog tereta.
Brojeći otkucaje godina, osipam se kao kamena prašina,
Na razmeđu biti i ne biti, početka i kraja ovog svijeta.
Umornu od želja neispunjenih i snova nedosanjanih,
Pretekla me zima, nisam dočekala razigrane pahuljice
Od zametnutih, pa otpalih latica maslačkova cvijeta.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 04.11.2008. u 00:02 sati.