Eto, mi malo zapostavljamo blog u zadnje vrijeme, al to znači da smo posvećeni nečem drugom i da imamo ''pametnijeg'' posla... Al pošto znamo da medu to zna živcirati, pa eto njemu za dušu novi post...
Baš sam si nešto mislio u zadnje vrijeme o ovom gradu u kojem živim već 22 godine... Postao je prokleto opasan i nekako odbojan, gadan, prljav, jadan... Nekad, kad sam bio negdje van grada tjedan dana pri povratku bi mi zatreperilo srce, jer bio je to moj grad kojeg sam zbilja volio... Danas tog osjećaja nema, sjetim se da svaki put kad izađem na ulicu mogu pobrat samo batine ili u gorem slučaju metak, užasno... Ljudi se boje pogledati jedni drugima u lice, hodaju spuštene glave u strahu da kad dignu pogled tamo ne nađu ćelavu glavi ili nekog lika koji je gledao malo previše Kuma pa si nešt zabrijao... Zbilja otužno... I sve si nešto mislim kako jednog dana ne želim podizati djecu u ovakvom gradu, jer koliko god život ovdje imao prednosti u smislu boljeg školovanja, zaposlenja i samim time kvalitetnijeg života, barem u financijskom pogledu, toliko i nosi opasnosti da mi se dijete jednog dana ne vrati kući iz škole ili sa izlaska s prijateljima... A tada bih najvjerojatnije i ja sam postao dio ovog tamnog sivila jer bih učinio sve da kaznim onoga tko je to učinio... Grad je postao odvaratan i pretvara ljude u ne ljude...
Medo znam da je gadan i ružan post, al je post... :)
Ajde ajde, nije sve tako sivo...
p.s. :* dragoj
Post je objavljen 02.11.2008. u 09:45 sati.