Kao što ste primijetili nisam ništa novo stavila na blog sramotno dugo, i sve što mogu reći, i to ne u svoju odbranu, jeste već poznati kliše - nisam stigla. A fakat nisam.
Drugi razlog je također i neka praznina, nešto mi fali, kao da nemam što reći ili to što imam za reći jeste previše kaotično da bi bilo zanimljivo i smisleno, pa onda ćutim. Ja se držim onog zlatnog pravila: ako nemaš ništa pametno za reći onda bolje šuti.
Kako bilo gledala sam danas Parlaonicu s postasvljenim pitanjem : dali publika kulture nestaje?
I sad tu imamo ekipicu koja sva puna arogancije i tako iritantnog načina govora odgovorno tvrdi kako je sa kulturnom razinom ljudi u Lijepoj nam našoj sve u savršenom redu. Čak i gosti emisije, naravno nisam zapamtila imena ali otprilike – pokretač Zagreb film festa, gospođa koja vodi jedno manje privatno kazalište, neka značajna gospođa, bivša kustosica Klovićevih dvora i čini mi se urednik za kulturu na televiziji ( onaj ćelavi s naočalama) ponosno izjavljuju kako je situacija zadovoljavajuća, u uzlaznoj putanji... ovaj sa zagrebačkog film festa kaže kako se moramo više (više, više, više) truditi oko publike, svim silama se trsiti da ih privučemo.....njih ima, tamo su negdje......mislim dobro da nije rekao da ih sa limuzinom treba skupljati po gradu i uz kjavijar i vino dopremiti na predstavu ili projekciju filma! Ali ne zaboravimo oni su jaaaaakoo zaineteresirani samo im treba malo poticaja i to je sve. Mister sa televizije također izražava ponos na našu kulturnu razinu, ali se ipak slaže da bi kultura na televiziji mogla biti više zastupljena ( da ne komentiramo da je gotovo ni nema, te da je zgurana u neke termine tako da ti se čini da je tu samo da popuni neke rupe u programu). Ovi, da prostite, debili iz negacijske grupe, na pitanje afirmacijske grupe : kako komentiraju to da 73% strukovnih škola uopće nemaju niti jedan predmet koji ima veze sa kulturom, dakle likovnu kulturu, glazbenu kulturu i nedaj bože neki predmet koji govori o hrvatskoj kulturnoj baštini? spremno odgovaraju : nije istina, u glumačkim i glazbenim školama imaju zastupljene te predmete, i da karikiram, oni su jako zaineresirani za kulturu, izjaviše važno i protestno!
I sad mene tu zamima samo a šta je sa jednim konobarom, šta je sa jednim elektrotehničarom, šta je sa jednom ekonomisticom, dakle budimo realni, bilo kim ko po svom životnom izboru nije vezan za kulturnjačku djelatnost?
Pa k vragu i oni su dio ovog našeg društva i oni bi trebali steći naviku da pogledaju neku dobru predstavu, da odslušaju kakav dobar komad muzike, i na kraju krajeva, kao što to obično biva, da dožive neko likovno umjetničko djelo.
Drugim riječima valjda se i njima teba pružiti prilika da dobiju podlogu na osnovu koje bi mogli cijeniti i kroz svoj doživljaj uživati u kulturnim sadržajima.
Čini se da je zaključak, sasvim prirodno : da nama ne treba kulturni odgoj u školama, jer bože moj imamo obitelj, društvo nema veze s tim. Suvišna nam je kulturna naobrazba koja je svedena na sramotan jedan sat likovnog i jedan sat glazbenog a marljivo se radi na tome da se potpuno ukinu kao što je to slučaj u većini srednjih škola – šta će nam takvi beskorisni sadržaji, a između ostalog mi smo već toliko srasli s kulturom da nove generacije tu privženost imaju usađenu u svojim DNK predekspozicijama.
Oni koji nude u svom programu dobre predstave, manifestacije i slično trebaju da se iscjede do posljednje kapi da bi privukli tu iznimno zainteresiranu masu, trebaju da se spuste na nivo recimo : dođite na predstavu dobijete i besplatno nešto ili ulazite u nagradnu igru!; a da ne komentiram koliko truda i energije trebaju uložiti u samu svoju egzistenciju, a sve zato jer naša država iznimno njeguje kulturu i sve kulturne sadržaje i inicijative.
I na kraju zanimljivo je spomenuti izložbe, i to izložbe postavljene u galerijama, koje čini mi se posjećuje jako mali broj ljudi, ali to je valjda samo moj pesimistični skepticizam.
Rekla bih da obični čovjek, građanin, nema ni volje, vremena, ni interesa da posjeti recimo jednu izložbu skromnijeg profila, skromnijeg u smislu popularnosti, ali da se ne zavaravamo, ni one zvučnijih imena, a s druge strane cijenjena gospoda i stručnjaci imaju puno značajnijih postava za posjetiti pa jednostavno ne stignu, a isto tako mi anonimci nismo dovoljno profinjeni za njhova sofisticirana osjetila.
Hvala i skužajte na grubim ričima
Post je objavljen 01.11.2008. u 11:28 sati.