letim jučer
odjednom
hvatam zrak
i krajičkom oka hvatam nju
(kod crkve crvene)
zaogrnutu plaštom štrikanim
dugačkim sivim
i grlim ju da ni ne zna
i gledam joj
lice iz profila
(a ljudi, dovoljna mi je uvijek sekunda ili dvije)
kosa ti je kratka, je li duža bila?
a ljutiš se, kao da mrštiš prelijepo lice
ma, je li se ljutiš?
ne, u dubini se ne ljutiš,
znam, zato te i grlim, i tebi pišem,
a nisam stala
oprosti mi što nisam stala,
na kotačima letim,
crninom zaogrnuta,
idem prdonjama nekima platiti za zimovanje
u nekim Alpama, pa neka dostojno riču s nekim milka kravama.
Post je objavljen 01.11.2008. u 09:26 sati.