Bajka
Poznavao je bajke, volio igre, živio snove. Radio je zmajeve i bojio balone. Jednorog je letio beskrajno dugo, sve do dolaska na odredište. Poslao ga je dječak, neka prenese poruku tajnoj vili Jezerčici. No bila je ona dovoljno dugo slobodna da bi znala krenuti prema jednorogu, te došla je i uzela poruku. Pismo sjena. Životnih nadanja. Duša zbir.
Dječak je poznavao vilu Jezerčicu. Zato joj je i pisao. Molio je. Molio je, samo neka bude Igre, i neka mu stvori djevojčicu u mislima. Nešto češće nego što bi do tada.
I bi tako. Vila stvori Igre, upozna vjetrove, skloni nevolje, doda mrvicu smijeha. Istog se trena malena djevojčica pojavi u dječakovim mislima. Nedostajala mu je. On nije poznavao djevojčicu koju je zamišljao, no znao je da postoji, da je, i da će ju sresti kada se poklope svijetovi.
Bilo je ono što mi nazivamo Fortunom, a stvorilo se ono što nazivamo Sudbinom. Otkrili smo percepciju i zamišljali se. Čuo se zvuk kristalnih cipelica po stubama nadanja. Došla je zamišljena, nije bila ni sada ni onda, već djevojčica. Slika čipke, preko starog klavira, prosuti biseri.. Zvuk koralja, sudaranje školjaka, završnih osjećaja.
Tajna
Svijeća tinja dok ne dogori. Oko nje igraju se snovi, a tama pleše beskrajno bezzvučno. Mi zaboravili smo njeno ime, no ona je još tu. Znamo to, jer možemo osjetiti blagi zvuk zraka. Anđeli su zbilja ovdje, tapkaju u tami i traže zvuk. Rijeka nosi tajnu. Pripazi, njena se voda kreće brzo, mogle bi tajne nestati. Zato pazi, i sačekaj tajnu. Anđeli će naći zvuk, voda će pjevati.
Igra
Zaboravivši igrati se, zaboravili živjeti. No zbiljska je misija postojanja Igračaka, koje pokazat će ti Svijet snova, otvoriš li srce. Jecaj u noći jecaj je dalekog bića. Oslobodi dijete u sebi. Igraj se sa mnom.
Post je objavljen 29.10.2008. u 14:54 sati.