…slomile su me bure života,
a oluje tuge opustošile moju dušu do same iznemoglosti…
voljela sam te, živote moj, a vidi što si mi vratio?...
sve sam lijepe dane potrošila, a da i sretna zapravo nisam bila…
..previše sam tu mrvu tvoje ljubavi platila…
znaš, mislila sam kada sam te srela da ću tebe voljeti do kraja,
al sada vidim da se srce moje prevarilo, jer tu nema više ljubavi ni sjaja…
moram poći iz života tvoga, jer bi sutra boljelo još jače…
sada mi ostaje samo nada da će tuga jednom prestati,
da će suze jednog dana i sa moga lica nestati..
znaš, ma ne boli me što povrijedi mene, možda je i bolje tako,
al što moja majka plače, to ti neću oprostiti lako..
s drugom si sada sretan, a mnoge suze sam zbog tebe lila,
i kako da sve to shvatim, kad tako malo sam od tebe tražila??…
zaboraviti zar si mogao, sve one dane, sve pjesme i suze??
sjećaš li se više ičega?
sjećaš li se i pamtiš li što smo jedno drugom rekli,
sjećaš li kad smo ljubav jedno drugom obećali?? …
možda je ovo dan da ti jednom zauvijek kažem da ideš..
idi...
idi svijetom nek te život nosi, i u nekoj drugoj ljubav prosi,
al kad jednom zatrebam ti ja, ti se sjeti da si prvi otišao…
idi, ako voljet nisam znala, srce je moje ionako već naviklo da gubi,
al jednom će ti ipak biti žao, kada shvatiš kako druga ljubi…
i kunem ti se ovim posljednjim suzama,
tugo moja jedina,
od danas sam druga žena ja,
jer ti si me slomio...
ti...
..ti si mi dušu uzeo...
Post je objavljen 28.10.2008. u 18:40 sati.