Nekad bih voljela da mogu znati što me čeka. A tko ne bi...
Kad bi znala što me čeka, zanima me bili imala hrabrosti mijenjati slijed događaja ili bih se pomirila sa sudbinom?
Što više starim sve mi je teže živjeti nekako. Teže mi je, da se ispravim, uživati u životu...
Najviše se bojim da ću ostati sama iako sam do sada tvrdila da me ništa i nitko neće zaustaviti na mom životnom putu i da nikada ne želim biti ovisna o ikome...
Postajem sve ovisnija o ljubavi. O zajedničkom životu...
Sve se više divim svojoj majci.
Voljela bih biti prava ženica i majka. Voljela bih biti poslovna žena. Voljela bih biti sretna u kombinaciji to dvoje.
Bojim se da je to neostvarivo i da ću morati izabrati put koji mi je namijenila majka priroda, a ne ono za čim istinski težim...
Sve sam nesigurnija u sebe, u svoju samostalnost, u svoje odluke, u svoje želje.
Jedino što sam sigurna da me neizmjerno voli.
Ali bojim se da ni to neće dugo potrajat.
Čudan neki period...
Post je objavljen 27.10.2008. u 21:14 sati.