Vidim zabrinuta i odsutna lica ljudi, zabrinutih za svoju
egzistenciju... pogleda uprtih u pod... svatko u svojim
mislima... naboranih čela...
Kad pitaš kako si, trude se odgovoriti neutralnim riječima,
kao da ne žele da im znaš za "žuntu"...
A u pogledu im sve možeš shvatiti...
I, da: da ne zaboravim: naslov je inspiriran jednim grafitom
koji je davno prebojan... a ostao mi u sjećanju, jer sam
svojevremeno prolazila pokraj zgrade na kojoj bio napisan...
Post je objavljen 27.10.2008. u 16:01 sati.