Kako samo ovi dani brzo prolaze, dok trepneš eto nedjelje, pa sve tako u krug.....
A mi uvijek negdje žurimo ,nemamo vremena da posjetimo prijatelje, rodbinu, a kada se neko razboli ili nedaj Bože umre svi smo tu.....
pitam se zašto i onda da se okupljamo, ako nećeš posjećivati čovjeka dok je živ ,kasno je kada umre doći.....
Sve ovo pišem zbog svog najdražeg ujaka...Bili smo kod njega ,a tamo se skupili svi ujaci....
Dok sam bila tamo tuga me lomila, ujna uplakana,a ujak se trudi da ne pokaže svoju bol...
Kako je teško dragi moji gledati da se neko pati ,a da mu ne možete pomoći...Nije bitno da li se radi o nekom iz porodice, poznanika ili čak neznancu... svima treba pružiti pomoć, ako ništa lijepim riječima..
Mislim da je toga sve manje ,ljudi samo gledaju svoje interese,a za drugo ih ništa nije briga, kao da je život vječan...ne nije,,,svi odlazimo na isto mjesto, neko obučen, neko kao po rođenju,(zavisno od običaja), a niko ništa sa sobom ne nosi i tamo nema podjele na ove i one.....
Zato pomozite svakome ako ste u prilici jer Neko to sve posmatra i sve se vraća....
Želim vam sretan početak naredne sedmice...volite se, pomažite jedni druge, jer ništa nije vječno.....
Post je objavljen 26.10.2008. u 20:27 sati.