Iako si često znam olakšavati pomisao kako je mojoj generaciji sjeban život vanjskim utjecajima, pa se tješim kak ipak ne živim tamo negdje u afričkoj pripizdini kao pripadnica nekog plemena kojeg kolju noći pripadnici nekog drugog plemena, nekad to jednostavno ne ide. davnih sam dana rekla jednom friku zapadnjaku kak nema pojma kaj je to život, jer se zlegel u jednoj državi i po svemu sudeći riknul bu v njoj, a da za sve to vrijeme nije bilo veće frke od povremenih štrajkova kontrolora leta. moja generacija zlegla se u jednoj zemlji, onda je živjela i ginula boreći se za drugu, ondak u toj drugoj ima sad kaj ima, a većinom nema ak se borila za nju i kaj, sad je spika ući u treću. treba imat za to živce, il otupit il zašiljit, ni jedno ni drugo nije normalno. generalno možemo se mi muljat kulike hoćemo al normalno nije.
Bez obzira što svi mislili o medijima i načinima na koje oni prate život mislim da nigdo od nas ne bi štel da mu se nekaj taji i da je primjerice javnosti Pukanićeva likvidacija prikazana kao plinska eksplozija uzrokovana zaboravljivošću jedne donjogradske dementne domaćice. I bez obzira na medije nasilje je sveprisutno. Nasilni su vozači, a bogme i vozačice, škvadra na blagajnama, u čekaonicama ordinacija, iza i ispred šaltera, na ulicama, u parkovima, ispred kontejnera, u izabranim filmovima na telki, nasilni su supružnici, djeca prema starim roditeljima, djeca prema djeci, nasilni su kućni ljubimci jer su gazde tako željele i oni kaj vam jave u pol četri telefonski da ste osvojili nekakav jastuk i da sad morate ići na neku prezentaciju iliti mozgovnu egzekuciju...Dakle, živimo u jednoj superživčanoj i tjeskobnoj atmosferi u kojoj sam nekidan, a bijaše to dva dana prije nek je Pukanić likvidiran kupila dnevne novine na kojima bijaše zalijepljena vrećica s naslovom (crvena slova boje krvi): DJECI DARUJEMO HRVATSKU ZEMLJU! Ispod toga sitno nas pitalo: Tko smo mi? U sebi sam odmah odgovorila: idioti. No, kad odlijepih tu splatjinu okrenuh je i pročitah: ovo e akcija s ozbiljnim posljedicama. dajte svom djetetu vrećicu i pitajte ga bi li htio biti Zemljo Posjednik. Onda mi još vele kako ću biti iznenađena odgovorom i kako će mi sve to skupa obogatit obiteljski život...Dan kasnije čuh radijsku reklamu vezanu uz tu "sjajnu" marketinšku kampanju u smislu: prekidamo program zbog važne obavijesti...o svijete jebote ja skromna domaćica. I još piše na vrećici da zemlja služi isključivo u promotivne svrhe i kako je svaka daljnja uporaba na vlastitu odgovornost. Prvo kaj sam pomislila da su nam šibnuli zemlju za sve sprovode koji se događaju ovih dana, da ubacimo zadnju šihtu u raku. Onda pogledah zapravo o čemu je riječ i vidim da su kreatori ovog nenadjebivog zemljodara isti oni koji guraju onu grozomoriju od animacije zvanu učilica. Pa vidim da je riječ o nekoj NASILNOJ igri u kojoj se OSVAJA ZEMLJA i da pobjednik (dijete!!!) DOBIVA KOMAD HRVATSKE ZEMLJE. Pizdu materinu. I onda se čudimo, čudimo. I nije jadno reći kako se sve vrti oko love i kako su doslovno svi moralni principi pregaženi HRVATSKIM bagerima.
A sve one koji još nisu vidjeli nove kućice ZET-a (zagrebački električni tramvaj) koje vrijede tri milje kuna pozivam na nedjeljni obilazak istih.
upadajte: Barbara Kolar postala je špekom kompatibilna Dušku the Ćurliću. "Svaka čast" hateveovim hm hm stilistima koji još uvijek forsiraju tanke bretelice, dekolteus i neki čudni odsisadolje kroj.
upadajte 2: vrijeme je da se vratimo (jednu vuru natrag, utješno)
Post je objavljen 25.10.2008. u 19:52 sati.