mislim da glazbu ne bi smjeli shaćati kao nešto o čemu bismo trebali duboko razmišljati i tražiti skrivene poruke koje možda i ne postoje.
za mene je dobra glazba ona koja me emotivno potiče, koja mi prolazi kroz tijelo i završava trncima u želucu. glazba je ljubav i samim time čisti osjećaj.
zato mislim da su glazbeni kritičari teret društva i totalno nepotrebni dodatak u medijima.
glupo bi bilo kritizirati glazbu koja nekima donosi sreću. tome je zapravo i namijenjena.
ovo je ipak samo moje mišljenje. nekome je, možda, sreća duboko promišljanje.
glazba je život.
Post je objavljen 24.10.2008. u 05:28 sati.