Jednom davno
u zemlji zaboravljenoj
u magli izgubljenoj
mali dječak hodao je sam
i tražio životni pojam
kroz svoje šetnje
upoznao je razne prijetnje
ali jedno mu je davalo snagu
da nakon svih problema visoko podigne glavu
da nakon svega svjetlo na kraju tunela uvjek ugleda
prijatelja on ima mnogo
poznanika koji ga okružuju još više
i oni koji mu dosta toga uzeše
no znaju li ga oni
koji prijateljem ga zovu
i za kolegu ga žele
a od kojih nakraju često naj**e
ali vjere treba imati
nadu treba tkati
jer i nakon šetanja u magli
evo i na svijetlo će on izaći
Post je objavljen 23.10.2008. u 20:49 sati.