Ah te ranojutarnje šetnje...
Govorio sam već ovdje o svim peripetijama koje smo imali u ranojutarnjim šetnjama...pas ne želi obaviti "posao", pa izvodi kojekakve drame s odlaženjem doma, pa navlači na produljivanje šetnje tako da me odvodi u smjerovima kojima obično idemo u duge popodnevne šetnje, pa cimanje da ga se ponovno vodi van odmah nakon što smo se vratili doma jer nije obavio "posao", pa pronalaženje savršenog mjesta za obavljanje "posla", pa sam mijenjao trajanje ranojutarnje šetnje, pa sam mijenjao sadržaj ranojutarnje šetnje, pa sam mijenjao vrste igre u ranojutarnjim šetnjama, pa se pas više nije želio niti igrati u ranojutarnjim šetnjama, pa stalno neki nered, nikako se dogovoriti...
Uh...umorio sam se samo nabrajajući...a dalo bi se još...
Sve to skupa, uz polako starenje psa kojem se ne da iz kreveta u pet sati ujutro (ko da se meni da), rezultiralo je time da pas ima dramu od ranojutarnje šetnje...ne čudi me što ima dramu...čudi me ta njegova luda glava koja je samu sebe svojim ponašanjima dovela u dramu. Znam, reći će poznavatelji psećeg ponašanja, ti si svoja stanja prenio na psa...istina, i ja sam samo čovjek, čovjek kojeg u pet sati ujutro može naživcirati pas koji ne želi obaviti "posao" samo zato što tako želi izmusti da ga ženica i beba moraju izvesti van jer mu je jaaaaako sila...da može me naživcirati pas koji izvodi neke posture tijela i niti ne želi potražiti mjesto na kojem bi se mogao olakšati...i još niz drugih stvari...priznajem, često sam u tim šetnjama bio nervozan...no nikada, ali baš nikada nisam bio nervozan zbog toga što u pet ujutro idem u šetnju sa psom, nikada u ranojutarnju šetnju nisam krenuo nervozan, bio sam nervozan kasnije jer bi ta šetnja ispadala potpuno besmislena i ispunjena nekim psećim zezancijama koje nemaju veze sa nekakvim ustaljenim ritmom i navikama kojih su navodno psi robovi. Znalo je u tim šetnjama biti i svađe, po kojeg hvatanja za šiju, podvikivanja, ali ništa više nego li u normalnom odgoju koji sam prema psu primjenjivao. Čemu onda drama...stvarno mi nije jasno.
Evo recimo...nekih desetak dana smo ranojutarnju šetnju sasvim fino uritmili...baš mi je bilo super...pas odmah obavi što treba, nakon toga se igramo lopticom i trčimo i radimo neke vježbice i onda veselo doma na klopu i slasni jogurt...no pas je jednoga dana odlučio da se više ne želi igrati u pet ujutro...ja sam reagirao najnormalnije...pokupio lopticu i mirno nastavio šetnju uobičajenom rutom pa prema kući...bio sam potpuno opušten u hodu, povremeno sam veselo govorio psu kako idemo doma na doručak kada se neće igrati...a pas u drami, samo nervozno pogledava u mene kao da sam ga odveo u bespuća sibirskih tatri u kojima iza svakoga grma vreba divlja zvijer koja će nas sažvakati...drama se svaki dan blago povećavala...a danas, danas ujutro je pljuštala kiša, koju mali ludi pas inače obožava, ali danas je pas valjda mislio da sam naručio pljusak samo kako bih njega zalio i smočio u ranojutarnjoj šetnji...hodao je preplašeno i stalno pogledavao u mene iako sam mirno i uobičajeno hodao te s vremena na vrijeme veselo pozivao psa na igru...ma pas u drami samo takvoj...naravno da onda nije mogao naći mjesto na kojem bi se olakšao pa znajući da mene to živcira pas se još više "razmočio" i počeo izvoditi svoj nečitki ples u posturama koje ne razumijem i koje mi idu na živce...zašto mi idu na živce...zato što pas u tom svom plesu bleji u mene umjesto da njuška okolo i traži gdje će se pokenjati...kaj, da mu posušim travu s fenom za kosu, da zaustavim kišu i upalim sunce...kaj da radim mali ludi pas....u tom zbunilu ja psu veselo govorim...ajde, možeš, odi vidi malo kaj ima...sve misleći da će pas potrčati od mene u istraživanje novih mirisa ulice...ma niti da bi...pas se kelji za mene i izvodi svoj ples dok se hektolitri vode uvlače pod robu i prodiru mi sve do kože.
Dobio sam psa da obavi posao tako što sam ga prvo malo prodrmao grubljim maženjem (ono kao kad nekoga želiš probuditi iz dubokog sna) i odmah čim je prestao njegov luđački ples pozvao ga nazad istom rutom koju smo već prošli...tada je pas pojurio i našao mjesto za obavljanje fiziologije...nakon toga smo u igri i veselju otišli doma...rekli bi, pa sve ste dobro završili (osim što smo bili mokri do kože)...da, možda i jesmo, ali šta mi vrijedi kada će pas već možda sutra ili za koji dan opet izvoditi neku ranojutarnju igru koju samo on razumije.
Ah...jednostavno mi ponestaje rješenja...ah...
Post je objavljen 17.10.2008. u 09:19 sati.