Marketing
NedoUMica
I sam, ponekad, dođem u NedoUMicu
Pa, k'o da sam zapao u Stupicu
Gledam ka Suncu, tražeći si nekoga Spasa
A nikako da ispustim, za Pomoć mi, Nebu Glasa
Okolo mene, posvuda, je Izgubljena Masa
Bez Mrve Smjera, ili Orijentira
Šire Zarazu u vidu Nemira, putem slinavog Dodira
I Niko od njih da se zastidi sopstvenoga Hira
Krvavoga Pira
Već, trabunjaju glasno, da ti ništa ne bude jasno
I pretaču, k'o fol, iz Šupljeg u Prazno
Nastoje da se i ti uz njih osjećaš Bolesno i Zarazno
Da im igraš Ulogu, u nametnutom ti Filmu Strave
Poput Hobotnice te, oko Vrata, svojim Glupostima dave
I još se, pri tom, prave, kako to, u stvari, tako i ide
Nemaju Obraza, tako da i ne mogu da se zastide
Iako vide, da se ponašaju kao Gnjide
Kad kradu ti Silom, bez potrebe, Daha
Možeš da naslutiš, koliko u sebi ti isti nose Straha
I Nesigurnosti u ono što rade
Kad ostanu Nasamo, sami se sebi stoga gade
Što na Leševima drugih grade
Svoj Dvorac od Skeleta Lažne Sreće
Jer Prava ih Sreća sebi, takve, nikada uzeti neće
Ljude gužvaju i bacaju ih u Kante za Smeće
Pune njima lanene Vreće, pa ih čvrsto Konopima vežu
Ruke im, za Leđa zavrću i do Boli ih stežu
Kako bi mogli, što zažele, raditi i sa tobom
U Biti, ti nisu načisto sami ni sa sobom
Hoće, po svaku Cijenu, Nešto, a nemaju Mogućnosti
A ti, ako si Žrtveni Jarac i Budala, to im i dopusti
Popusti, pa će zadnju Kap Krvi iz tebe da iscjede
Njima i tvoja Djeca samo za jednu te istu Stvar vrijede
Da ih prisile, ovi da im Trudom i Radom pomognu
Svoje Lažne Sreće, kao Cilja, Konačno da se domognu
Post je objavljen 17.10.2008. u 00:07 sati.