Kako je tesko kad nikad ni u cemu nemam srece...Kad ne postoji osoba na koju se mogu osloniti i koja ce uvijek biti uz mene,prijatelj koji ce me voljeti i cijeniti....Uvijek me razocaraju ljudi za koje mislim da su mi najblizi...i da mi to nikad ne bi napravili. Svi me ostave kad su mi najpotrebniji,tako je uvijek bilo i tako ce uvijek biti...uvijek sam mislila da mogu sama protiv svih,ali ne mogu...presalaba sam osoba da bih se nosila s tim...prelako se slomim...a opet sam predobra glumica...a prevelika budala...uvijek pomognem a ne bih trebala....vrate mi na najgori nacin...aaa nisma to zasluzila:(...samo si TI uvijek uz mene...a tako si daleko...svi mi te zele oduzeti,a ti si mi sve...umrla bih da te nemam...sve na svijetu bih dala da si ovdje,sve bi bilo toliko lakse...ali nisi...
Sve bih zamjenila,svaku od njih...samo da si ti svaki dan uz mene...ne mogu zamisiti svoj zivot bez tebe...
ubija me ova daljina,a kao da svi zele da me to ubije...svi jedva cekaju da sma tuzna da placem...ne mogu to podnijeti...
Davno sam pogrijesila jer sam izabrala pogresno drustvo...davno sma pogrijesila jer nisam bila s jedinom prijateljicom kojoj je stalo do mene,sad je kasno za to...
Uvijek na kraju me svi razocaraju.....svi odu!
Post je objavljen 16.10.2008. u 18:57 sati.