I dogodi nam se vrijeme kada dopuštamo ljudima,
događajima proći mimo nas a da nas ne dotaknu;
sklapamo vjeđe ne htijući vidjeti, zanemarujemo
očito i dišemo samo zato jer disati moramo.
Ponekada, tako, dopustimo vjetru života da nas
ponese, otplovimo tko zna kamo, tražeći, želeći bolje.
Putujemo, tako, cijeli svoj vijek i dogodi nam se da na
trenutak zaboravimo kada smo i od kuda krenuli.
Ti si onaj dio mene zbog kojega ću uvijek znati kako
uistinu postojala sam u nekom vremenu koje se sada
čini dalekim i nestvarnim.