U posljednje vrijeme pitam se što se dogodilo s ljudima?
Pitam se što se dogodilo sa mnom?
Što se dogodilo svima nama?
Danas je sunce sijalo, ali kao i da nije… danas je bio prelijep dan, doista je, ali…
Gdje su svi?
Gdje su svi kada je lijepo?
Mnogi mi govore, vidi se u tvojim očima… Ivana, vidi se u tvojim očima tuga! Što je ponovno s tobom? Pitaju me…
Ivana, više nisi ona ista, gdje ti misli lutaju?
U posljednje dane mnogo toga pitaju…
Ja sam… Ivana ona ista ili ne… nije bitno… ponašam se, osjećam se, kako mi dođe u tom trenutku… ljudi, ja sam dobro… dobro sam samo što mi ponekad ljudi nedostaju…
Kada želimo da vrijeme stane, da sporo prolazi samo da nešto lijepo još traje.. ali ne… baš suprotno… prođe prebrzo… ja sam dosta puta htjela tako, ali ne… brzo je prošlo… sada… sada želim da vrijeme brzo prođe… mislite da je? Nipošto… sada presporo prolazi… dani mi se čine kao vječnost… od subote prošlo je samo 4 dana… previše razmišljam o određenom i to mi ne daje mira… cijeli vikend provela sam izvan kuće… družila sam se sa svojim društvom… mislila sam da neću biti mislima daleko ako sam s njima, ali ne, onda su još bile dalje…
Pa što mi se događa?
Zašto mi misli ne daju mira?
Jeli moguće?
Jeli moguće da je to sve zbog neznanca?
Mnoga su pitanja, puno je toga na što nemam odgovora… u posljednje vrijeme volim odlaziti na rivu, sjesti uz more i gledati zalazak sunca… nešto neopisivo… prošli vikend prolazila sam pokraj kolodvora i trajektne luke… tako tužno mjesto obasjano posljednjim zrakama sunca… posljednji zvižduci, znak za polazak…
Dragi Bože, to mjesto tako odiše na rastanke…
Koliko izgubljenih ljubavi, snova?
Koliko se samo duša rastalo na tom mjestu?
Koliko suza prolivenih?
Nešto se u meni streslo dok sam prolazila… poželjela sam u sebi svima njima sretan put i mirno more…. Neka se vrate.. jednom dragim ljudima… voljenim osobama… ženama, djeci, majkama, bakama, očevima, braći i sestrama.. prijateljima…
Govore mi mnogi još voliš onog kojeg si voljela… da volim ga, ali ne kao i prije.. volim ga kao prijatelja… pitam se….
Što je ljudima?
Zašto moraju izmišljati priče?
Ne moram se nikome dokazivati, to je moj život!
Neznanče, želim ti ugodne snove, kao i svima vama ostalima...
Neka vas sve dragi Bog čuva!
Post je objavljen 15.10.2008. u 20:00 sati.