Zadnjih dana sam u potrazi za surovom istinom... Nije bitno, može bit i bolna i teška, samo da ju napokon saznam..., ali ono na što nailazim su laži...jedna veća od druge. Gubim vjeru i nadu da su svi ljudi dobri, mislim ne razumijem kako može postojati netko tko silno želi uništiti sve što je lijepo, čisto i nevino.
Kao naše prijateljstvo...VOLIM TE... osjećam se kao da imam starijeg brata koji me štiti i čuva od tih silnih ˝napada˝ koje sama vjerojatno ne bih mogla izdržati.
Mrzim i samu pomisao da patiš, a i da sam ja tome kriva. Zašto mora biti tako?
Svaka naša pojava krivo je protumačena... svaki naš pokret... Kad bi im barem mogli dokazati da nije onako... ali ne žele vidjeti, a ni slušati...
Slaba sam bez tebe, ti si moje drugo krilo... nešto neokaljano i čisto...
...nemoj se ljutiti... molim te!
Post je objavljen 14.10.2008. u 12:32 sati.