Prvo mi ujutro krepa auto na putu do posla, pa natrag doma, pa onda na šlepanje... Kasnim samo sat i pol na posao (jer sam krenula 40min ranije nego inače, sreća, inače ne bi došla do podne na posao). Sva se tresem, sva sam ukočena.. Zovem i pokušavam pomaknuti sastanak sat vremena ranije, može, super! Prolazim još jednom s direktorom temu za sastanak i naše uvjete. Pokret! (sastanak je udaljen samo 50 km od ureda)
Dolazak na vrijeme (yessss), čak i ranije, parking pronađen, sve prošlo ok, osim kaj sam par puta zatrokirala jer sam sva ukočena od jutra, skuhana i ošvicana od vožnje u autu. Uglavnom, suradnja kreće, i više nego kaj sam predložila. Živio marketing!
Sad sam doma, sjedim za stolom i obavljam današnje zaostale poslove, slanje ponuda, mailova-podsjetnika mom webmasteru (i meni), izvješće će vjerojatno morati pričekati do jutra. Jednostavno nemam snage.
P.S. - cijeli dan sam provela i štiklama od 11 cm a kak sam se odvikla taaaaaaaaaako visokih peta, još me to dotuklo.
A koga ne bi 11 sati skakanja u tolkim petama?
Post je objavljen 09.10.2008. u 17:39 sati.