evo me... nakon neke stanke, doso da napisem opet neko sranje, koje iovako nitko nece procitati... ovih dana sam u bedu jako, s curom se svadam stalno, ne znam sta mi je.. znam... ja sam kriv... ja i moje iznosenje mojih usranih misljenja, mojih rijeci.. kao da je svaka rijec koju progovorim prokleta, i nanosi bol... znam da sam kriv za sve, i razmisljam cak da se maknem iz ovog grada zauvijek, jer ovdije nikome ne trebam... ko fol sebican sam... da mozda i jesam, ali nisu li i ti ljudi sebicni? kad oni to tebi rade, onda je sve u redu, kad ti nesto kazes, neko misljenje o necemu, ili o pogledu na ovaj usrani zivot... odma si sebican... a vi koji ste ucinili da mi zivot bude usran, sta, vi niste sebicni??? ne znam vise.. znam da sve sjebem, i za sve sto ode od mene, ja sam kriv... sa svojim misljenjima... da mano.. imas pravo... glup sam... jako... volim te jako, ali izgleda da smo se previse udaljili, ja sam kriv... vjeruj... trebao sam sutiti, uvijek trebam sutit kad me netko pita pa sta je bilo? sta smeta? kad god kazem nesto, nevalja nikad... zato sad... jbg... ne znam vise kud bi, kud krenuti, zapeo sam... opet u svom svijetu zapinjem, i svakim korakom placem, jer znam da nema povratka, ja sam ga stvorio, sad sam zauvijek u njemu... vristim zarobljen... jer me nitko ne slusa... ne znam... mozda ne zele cuti... da... siguran sam... ne zele cuti...(cry)
ovo je moj zadnji post, prije brisanja ovog sranja od bloga...
zato, budite pozdravljeni...
Post je objavljen 09.10.2008. u 17:06 sati.