Marketing
Razmišljanja sitne ribice
Jeste li znali da vaš poslodavac može angažirati privatnu detektivsku agenciju kao pomoć pri zapošljavanju, provjeru vaše lojalnosti ili jeste li doista bolesni ili ne? Tako, primjerice, agencije nude uslugu poligrafskog testiranja kandidata kojeg njihovi klijenti žele zaposliti ili provjeriti njegovu lojalnost. Koristite li bolovanje, a važna ste faca u tvrtki, možda bi se na vašim vratima mogao pojaviti maskirani detektiv (npr. "prodavač enciklopedija" ili "životnog osiguranja") kako bi provjerio lažete li o visokoj temperaturi.
Hoću li ja ikada biti toliko važna zvjerka da moj poslodavac plati detektivskoj agenciji otprilike 200 kuna za sat istrage samo da bude siguran ležim li u krevetu ili mu mažem oči? Evo, sada trenutno kurim oko 38, muž je navečer bio na 40, a sinu je konačno počela padati temperatura. Nema me na poslu već dva dana, a još mi nitko nije pokušao nešto prodati ili naplatiti TV pretplatu...
Naravno, i ja slušam i gledam sve što se zbiva oko ubijene Ivane Hodak i prestrašene mase ljudi. Iako me sve to boli (najviše zbog roditelja sa kojima se duboko suosjećam jer nema ničeg strašnijeg od smrti djeteta), ipak se ne osjećam ugroženo zbog kriminala u gradu kojem živim. Nekoliko je osnovnih razloga, ali o njima neću pisati. Ne volim javno pametovati o temi o kojoj ni sama ne znam dovoljno. No, znam da nikome ne bi bilo u interesu da me liši života i zbog toga nekome masno plati moju likvidaciju i znam da među mojim bivšim ljubavnicima nema onih toliko slomljena srca da bi mi se godinama kasnije naplatili oružjem. A vjerojatnost da ću se naći na putanji zalutalog metka ipak je daleko manja od nekih drugih, po život opasnih rizika koje neću zbog praznovjernosti ni spominjati.
Zlih ljudi je uvijek bilo i uvijek će ih biti, a tamo gdje se vrte veliki novci bit će ih najviše. Njih ne zanimaju sitne i beznačajne ribice koje tu i tamo gricnu kakvu morsku travku. Vjerojatnost da kao sitna ribica (ona najmanja, girica, koja jedva skrpava kraj s krajem i ozbiljno razmišlja o mirovini) privučete njihovu pažnju, otprilike je jednaka vjerojatnosti koju je imao onaj nesretni Slovenac da u pitomom Jadranu baš njegovu nogu kuša zalutala bijela psina.
Naravno, to što se osobno osjećam sigurno nije zbog visoke sigurnosti u Zagrebu i Hrvatskoj ili učinkovite policije već zbog osobnog životnog stila. No, priklonila bih se mišljenju poznatog stručnjaka za sigurnost i bivšeg kontroverznog policijskog inspektora Marijana Kraljevića Kinga koji je u HTV-ovoj emisiji (ako se ne varam, gostovao je u Hrvatska uživo) otprilike rekao da (ne)sigurnost nije problem koji će se riješiti tek tako u par mjeseci, ma koliko mi to htjeli. Građane bi se, rekao je, moglo smiriti ako policija u sljedećem periodu uspješno riješi dva-tri stvarno velika slučaja, no to i dalje neće značiti da je sigurnost na razini na kojoj bi trebala biti.
Idem u krevet maštati o danu kada ću prije potpisivanja basnoslovnog menadžerskog ugovora biti poligrafski ispitana. No, to bi moglo privuči bijele psine, pa je možda ipak bolje sanjariti o nečem drugom...
Post je objavljen 09.10.2008. u 04:52 sati.