kad san uno vrime poša u prvi razred boja san se škole i plaka svaki dan kad bi triba poć u triipo kilometra daleku školu nanoge neasvaltiranin puton. govorijo san da se bojin zmija šta šuškaju uz put u zidu ili da će me tuđi pas ujist. ćaći je spas bijo kad bi najiša kar iz dubrave koji bi vozijo u pravcu škole. podiga bi me skupa s torbon i metnijo među kašune na karu i reka čoviku di triban izać...
u ovoj pismici kar vozi obrnutin pravcon, daklen, iz škole prama kući...