Upravo pročitah toliko čitanu, razvikanu i hvaljenu „Tajnu“. Očekivala sam nešto potpuno drugačije, no već s prvim pročitanim stranicama shvatila sam da knjiga ne kreće u smjeru koji sam poželjela. Po modelu „Tajne“ svaki bi čovjek (prema onome što želi) trebao samo čvrsto zaželjeti želju ; sebe smatrati u poziciji kao da to što želi već ima i želja će se ostvariti. Rekla bih da je to za lakovjerne osobe, jer u stvarnom , realnom životu teško da će baš tako biti.
No čitajući „Tajnu“ uhvatih se jedne jedine riječi „tajna“ i ta me riječ, misao zaokupljala cijelo vrijeme dok sam čitala knjigu. Kroz glavu mi je prolazio bezbroj pitanja...Koliko tajni krijemo u svom životu? Koliko tajni ostaje neotkriveno,, prenoseći se s jedne generacije na drugu i jednostavno kao da se pokapaju u zemlju? Koliko tajni postoji između muža i žene? Koliko tajni kriju očevi i naše majke? Što kad saznamo sasvim slučajno za tajnu vezanu uz našu obitelj? I na kraju, zašto uoće postoje tajne?
Post je objavljen 08.10.2008. u 14:03 sati.