Dragi moji frendovi,
surfajući po netu naišla sam na ovaj izvanredan članak te vam ga, zajedno s adresom na kojoj sam ga pronašla, prenosim u njegovim najzanimljivijim dijelovima. Naime autorica ovog članka imala je prigodu provesti dva mjeseca na Havajima te je poželjela s drugima podijeliti ono što je tamo naučila.
Evo, najzanimljivijih dijelova:
"Nigdje kao na Havajima nisam doživjela toliko prijateljskih osmijeha od potpuno nepoznatih ljudi na ulici, niti srela toliko ljudi koji bi me spontano zaustavili i počeli pričati sa mnom u želji da sklope poznanstvo. Rijetko sam igdje vidjela toliko opuštenih i nasmijanih lica. To je zapravo toliko prirodan i normalan način života i pristup ljudima da je vrlo lako navići se na takvu atmosferu i način komunikacije. Tek pri povratku u 'zapadno društvo' istinski sam osjetila i shvatila razliku.
Gledajući televiziju i čitajući časopise uviđamo kako se ponašanje koje je očito nezrelo i puno nepoštovanja prema ljudima nerijetko u medijima opisuje kao zanimljivo i prihvatljivo, a katkad se čak i nagrađuje ( ako ničim drugim, onda upravo medijskom pozornošću!).
Ljudi se u velikim gradovima emocionalno zatvaraju jer se i prečesto sreću s judima koji prema drugima neizravno, a ponekad i sasvim izravno, pokazuju nesnošljivost, aroganciju ili agresivnost. Teško je osjećati se istinski sretno i opušteno. Lako je zatvoriti se, zauzeti odbojni stav, postaviti se hladno i odbojno, ili se čak ispucati na ljudima koje nakon toga susrećete. Oni će tada neugodne emocije koje ste vi u njima izazvali širiti dalje.
Što možemo učiniti? Pojedinac će teško promijeniti društvo. No, ako bi sve više ljudi dalo sebi zadatak da vlastitim primjerom širi kulturu prijateljstva, možemo ako ništa drugo donekle sanirati štetu koju čine mediji. Nasmiješiti se ljudima, komunicirati s prijateljstvom i poštovanjem, povremeno učiniti malu ljubaznu gestu nepoznatoj osobi... sve to neće promijeniti svijet, ali može nekome uljepšati dan.
Kultura prijateljstva zahtijeva toleranciju prema sitnim propustima i pogreškama koje drugi čine iz neznanja. No, pri tome morate biti oprezni! Ako ste vi odlučili ponašati se zrelo, odgovorno i prijateljski, to ne znači da će i drugi ljudi to odlučiti. Neki će vas zbog toga čak doživjeti kao slabiće i nastojati vas iskoristiti. Vrlo je teško balansirati između dobrohotnosti prema drugima i potrebe da obranite svoje granice. Međutim, možete pokušati i time pokrenuti lančanu reakciju u suprotnom smjeru.
Kultura prijateljstva ne zahtijeva da se smiješite i kimate glavom kad ste ljuti ili povrijeđeni. Zdravo je izraziti ljutnju i povrijeđenost, ali to mora biti s poštovanjem i uz uvažavanje stavova druge osobe.
To je ponekad najteže. Osnova za istinsko poštovanje prema drugima počiva u našoj sposobnosti da poštujemo sami sebe. Upravo u situacijama ljutnje i povrijeđenosti najčešće se bude i potisnuti negativni stavovi prema samome sebi, i tada može biti iznimno teško razumjeti drugu osobu koja stoji pred nama. Zbog toga je osnova kulture prijateljstva biti prijatelj sa samim sobom.
Što smo sposobniji suosjećati sa samima sobom, priznati sve svoje osjećaje i ograničenja, to smo sposobniji suosjećati i s drugom osobom.
Neki ljudi jednostavno nemaju prilike naučiti drugačije ponašanje od neprijateljskog. Ljudi koji odrastaju u blagim, suosjećajnim sredinama mogu se onima koji su odrasli u grubim i neprijateljskim uvjetima činiti preosjetljivi, nesnalažljivi, lakovjerni i slabi. Ako ste odrasli u okolini koja vas nije uvažavala, niste imali odakle naučiti uvažavati sebe, a time niti druge.
Često nećete postići vanjsko priznanje pokušate li prenijeti havajski stav u moderni velegrad. Ponekad ćete dobiti prezir, sumnjičavost ili ignoriranje zazuzvrat. Ako vam je vanjska potvrda cilj, to vas može lako obeshrabriti. No, ponekad ćete uljepšati dan i sebi i drugima. Sjetite se kakav je za vas osjećaj kad vas, na primjer, konobar posluži s toplinom i prijateljstvom umjesto da hranu tresne pred vas.
Kultura prijateljstva je u prvom redu unutarnje, a ne izvanjsko ponašanje. Bez toga, ne bi mogla stvarno postojati.
http://www.val.hr/php/index.php
© Kosjenka Muk, 2006
www.centar-angel.hr
Post je objavljen 07.10.2008. u 10:28 sati.