Cijeli život čovjek htjeo ili ne za nešto brine...,da li će sve biti dobro na poslu, kako usmjeriti djete na pravi put.......,kada malo bolje razmislim na malo što čovjek može da utiče, on može da bira sebi životni put, ali često na tom putu naiđe na prepreke ili odrone.....
Evo opet ću se vratiti na
HALIL DŽUBRANem >
I ON REČE:
Vaša djeca nisu vaša djeca,
oni su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas ,ali ne od vas i premda su s vama, ne pripadaju vama
možete im dati vašu ljubav,
ali ne i vaše misli jer ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše jer njihove duše borave u kući do sutra koju vi ne možete preseliti
čak ni u vašim snovima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali
ne tražite od njih da budu poput vas,
jer život ne ide unatrag, niti ostaje na prekjuče.
Vi ste lukovi
sa kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i on vas napinje svom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u strijelčevoj ruci,
bude za sreću,
jer, kao što on ljubi strijelu koja leti,
isto tako ljubi i luk koji miruje.
Post je objavljen 06.10.2008. u 20:25 sati.