Odužili se praznici...Još fucking MJESEC dana do faksa.
I onda se čovjek ugodno zavali u fotelju,gleda po stoti put emitirane serije Pune kuće ili Dadilje i počne razmišljati kako biti na jednom mjestu duže vrijeme nije uopće dobro.
Čak štoviše,opasno je po živce.Ispiranje mozga...buljenje u kutiju punu idiotarija nakon naporna dana provedenog u neradu.
Pranje posuđa desetak puta dnevno,dva tanjura,tri vilice i sl.
Jedna čaša.
Potraćeni sati ispred kompjutora...simulacija života se odvija predamnom.
I onda...na što ja bacam svoje vrijeme??
Ne zarađujem,ne učim,ne čitam knjige i ne razmišljam.Baš to,ne razmišljam...ne o onome o čemu bih trebala (proizašlo iz usta mojih "stvoritelja").
Ah da...kad bi samo znali o čemu ja razmišljam.Zapravo,ovaj dio mojeg kraaaasnog života je jednostavno uzrokovao skoro pa totalno pucanje po šavovima.
Pet do dvanaest…in my mind.Ne znam koliko dugo će trajati tih pet minuta.
Možda mi misli krenu u drugom smjeru kad započne više obrazovanje mene,kretenuše.Možda zablistam,kao nova,osvježena verzija mlade i pametne osobe.Upotpunjena verzija onoga što se danas traži (što god to bilo).
Možda će se moje vrijednosti promijeniti.Aha…yeah right!!Dijete u meni neće nikad umrijeti.Gaženja će biti,ooo da.
Zakopana u vlastitim mislima,u svijetu „pravde“ i „demokracije“.U uvrnutim situacijama bizarne svakodnevice.
Je li moj život dosadan??Neee…
A dosadnjikav??
Da.
Kako mi je žao…što život bacam uludo.
Hm…da,monotonija mi prija,al s vremenom postaje naporna.
Simulacija života se odvija predamnom…
Post je objavljen 02.10.2008. u 23:20 sati.