Eto, došlo je vrijeme za početak nove sezone...lova, života, malih i većih borbi, nadmudrivanja sa i bez svrhe....
Mislim da sam odabrao savršenu metu za početak. Sutkinja koju sam slučajno upoznao na jednoj od dosadnih konferencija kakve se već organiziraju da se kaže nešto važno i mudro, kada se već učiniti može malo, ili bar nedovoljno... Živi u gradu relativno blizu, a opet ne preblizo, simpatično smo popričali uz dvije-tri kave, jako simpa, iako ne klasična ljepotica...nešto preko trideset, udata, dijete. Čini se širokih horizonata, svašta ju zanima. I, najvažnije, iako smo se za drugu kavu sreli u foajeu sasvim "slučajno", zakleo bi se da je prije toga kružila pogledom po gomili, tražeći "nešto" pogledom, he,he,he....
Svidjela mi se, volim neposredne, vesele i pametne žene! Naravno, raspitao sam se malo i stoga i kažem da je savršena meta....bar za početak. Naime po njezinom se gradu šuška o dvije aferice proteklih nekoliko godina.....moglo bi ići lakše nego napad na "neosvojive" tvrđave, za što sada (još?) nemam dovoljno volje. I inače, posljednjih se nekoliko godina volim ponašati komforno, prvo snimim interes, uobičajene znakove zanimanja, signale, pa tek onda odaberem metu....među onima koje mi se učine mogućim, ne preteškim, ne ničim izazvan....
Dakle prvi pristup! Uvijek igraju dvije opcije, izravno, iznenada i s vrlo jasnom porukom, uključujući neki štos....znate već, šokantna hrpa cvijeća, poziv na sasvim neuobičajeno mjesto, ludi prijedlog poput kave u Crikvenici (300 km)...tako nešto! Što ima prednost u brzini rješenja, ali i nosi i rizik nerazumijevanja, refleksne obrane, odbijanja zbog iznenađenja. Pa i Balkana...ipak nije u redu ODMAH pristati, a?
Drugi pristup je najrašireniji, polagano "zamaranje", kruženje, odmjereno pojačavanje pritiska, magije. Traži puno više truda, mašte i vremena, ali ima veliku prednost što "žrtva" uglavnom padne neprimjetno, i ne shvaćajući do kraja da se zapleće u mrežu...da se omča steže! Ili nam bar dopuštaju da tako mislimo.....! Tako će i biti ovaj puta, čini mi se, naime, da jako voli razgovor, nadmudrivanje, intelektualnu igru....
Već znam za kafić gdje dolazi skoro redovito s kolegicama (znali ste da suci imaju poprilično klizno radno vrijeme?), restoran gdje ruča u duge dane na poslu, kada radi do 5.... Dakle treba složiti nekoliko dobrih šala, dva-tri neuobičajena komlimenta, nekoliko mudrih, stručnih pitanja i biti će dosta za prvi puta, a?
Pa eto, možda drugi tjedan.......
Post je objavljen 02.10.2008. u 07:24 sati.