Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nemodalmata

Marketing

MAILLARD, Emmanuel: Utješna tajna duša u Čistilištu - Maria Simma

-Što je zapravo Čistilište? (...)
Pretpostavi da se jednog dana pred tobom otvore vrata i pred tobom se pokaže sjajna osoba, izvanredno lijepa, ljepote kakva nikada nije viđena na zemlji. Ti si zanesen, preplavljen tim bićem od svjetla i ljepote, tim više što to biće pokazuje da te veoma ljubi – kako nikada nisi ni sanjao da te može netko ljubiti. Ti osjećaš ujedno da ono ima veliku želju da te zagrli i da bude jedno s tobom. I vatra ljubavi koja gori u tvojem srcu tjera te da se baciš u njegove ruke.
Ali gle – tog časa uočavaš da se nisi mjesecima prao, da imaš neugodan zadah; da ti iz nosa curi, da ti je kosa neuredna, i da su na haljinama velike mrlje, itd. I tada kažeš samome sebi: „Ne, u tom stanju ne mogu se predstaviti toj osobi. Najprije se moram otići oprati: dobro se tuširati i tada ću se odmah vratiti natrag."
Ali ljubav koja je zapaljena u tvojem srcu tako je snažna da je odgađanje zbog tuširanja nepodnosivo. I bol zbog otsutnosti, makar to bilo i samo za nekoliko minuta, jest teška rana u srcu, srazmjerno jačini ljubavi koja se pojavila u srcu – to je „rana ljubavi".
Čistilište je upravo to. To je odgađanje nametnuto našom nečistoćom, odgađanje pred Božjim zagrljajem, rana ljubavi koja uzrokuje intenzivnu patnju, čekanje, ako hoćete, nostalgija za ljubavlju. I upravo to paljenje, ta čežnja čisti nas od svega što je još u nama nečisto. Čistilište je mjesto želje, žive čežnje za Bogom, želje za tim Bogom kojega već poznamo, kojega smo vidjeli, ali s kojim još nismo sjedinjeni. (...)
U Čistilištu, makar je patnja duša strašna, postoji sigurnost da će zauvijek živjeti s Bogom. To je nepokolebiva sigurnost. Njihova radost je veća od njihove patnje. Nema ničega na zemlji što bi ih privuklo da se opet vrate na zemlju, gdje čovjek nikada nije siguran za bilo što.
Sama duša želi ići u Čistilište da bi se očistila prije nego li uđe u Nebo. Duše u Čistilištu posve prianjaju uz Božju volju; one se raduju dobrom, one žele naše dobro i veoma mnogo ljube: one ljube Boga, a ljube također i nas.


-Zbog čega netko ide u Čistilište? Koji grijesi najviše vode u Čistilište?
Grijesi protiv ljubavi, protiv ljubavi prema bližnjemu, tvrdoća srca, neprijateljstva, klevetanje, ocrnjivanje – sve te stvari. Pokvareno govorenje i klevetanje su najgore mrlje koje zahtijevaju dugo čišćenje.

-Tko ima najveću šansu da ide ravno u Raj?
Oni koji imaju dobro srce prema svakome: jer „ljubav pokriva mnoštvo grijeha" (sv. Pavao).
-Koja su sredstva koja na zemlji možemo upotrijebiti da izbjegnemo Čistilište i da idemo ravno u Raj?
Trebamo mnogo pomagati dušama u Čistilištu, da bi one naknadno pomagale nama. Trebamo biti veoma ponizni; to je najjače oružje protiv zla, protiv Zloga. Poniznost tjera Zloga.
-ljubav, poniznost i predanje Gospodinu su tri zlatna ključa kojima idemo ravno u Raj

-„ljubav pokriva mnoštvo grijeha" –sv. Pavao

-Najbolje što možemo učiniti jest da sjedinimo svoje patnje s Isusovim, stavljajući ih u ruke Marijine. Ona zna najbolje kako ih upotrijebiti. (...) Te prikazane patnje bit će naše najdragocjenije blago na drugom svijetu. Mi moramo podsjetiti jedni druge na to i sokoliti jedni druge kada trpimo.

-Što se događa s ljudima koji izvrše samoubojstvo?
Do sada, nisam nikada susrela slučaj samoubojstva koji je izgubljen. To ne znači, naravno, da takav slučaj ne postoji; ali duše mi često kažu da većina krivnje počiva na onima oko njih, kada su bili nemarni prema njima ili su širili klevete.
-Da li se te duše kaju što su učinile samoubojstvo?
Svakako, ali je često samoubojstvo učinjeno zbog bolesti. Te duše žale svoj čin jer vide stvari u Božjem svjetlu i odmah uočavaju sve milosti koje su im bile namijenjene u preostatku njihova života. One vide to vrijeme (koje im je bilo namijenjeno, katkada mjeseci ili godine). Vide i sve duše kojima bi bile mogle pomoći da su prinijeli ostatak svog života Gospodinu. Na kraju, najviše ih boli što vide dobro koje su mogle učiniti, a nisu jer su skratile svoj život. Ali kada je uzrok tome bolest, Gospodin to, naravno, uzima u obzir.

-Moj Bože, ove patnje mogu prikazati da spasim duše. Gospodin će mi dati vjeru i odvažnost.

-Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci oblikovati savjest?
Najprije, dobrim primjerom – to je najvažnije. Zatim, po molitvi. Roditelji trebaju blagoslivljati svoju djecu i poučavati ih dobro u Božjim stvarima.

-Kakva je razlika između onoga što vi doživljavate s dušama preminulih i prakse spiritizma?
Ne smiju se dozivati duše. - Ja ne tražim njihov dolazak. U spiritizmu ih ljudi izazivaju i pokušavaju zvati.
Ta razlika je posve jasna i trebamo je uzeti ozbiljno. Ako bi ljudi morali povjerovati samo jednu stvar koju govorim, voljela bih da povjeruju ovo: oni koji su uključeni u spiritizam (pokretanje stolova i druge prakse te vrste) misle da dozivaju duše pokojnika. U stvari, ako dobiju neki odgovor na njihov poziv, to je uvijek i bez iznimke Sotona i njegovi anđeli koji odgovaraju. Ljudi koji se bave spiritizmom (gataoci, vračari, itd.) čine nešto što je veoma opasno za njih i za one koji k njima dolaze po savjet. Oni su do grla u laži. To je zabranjeno, strogo je zabranjeno dozivati pokojne (usp. Pnz 18,9-15). Što se mene tiče, ja to nisam nikada činila, ja to ne činim, niti ću ikada činiti. Kada mi se netko ukaže, sam Bog mu to dopušta.
Naravno, Sotona može oponašati sve što dolazi od Boga, i on to čini. On može oponašati glas i izgled pokojnika, ali svako takvo očitovanje uvijek dolazi od Sotone. Ne zaboravite da Sotona može čak i ozdravljati, ali takvo ozdravljenje nikada ne traje.

-Želim vam postaviti pitanje koje je možda indiskretno: sigurno je da ste učinili veoma mnogo za siromašne duše, i kada vi umrete, zacijelo će vas tisuće duša pratiti u Nebo; mislim da vi zasigurno nećete trebati proći kroz Čistilište!
Ne vjerujem da ću ići ravno u Raj bez zadržavanja u Čistilištu, jer sam imala više svjetla, više spoznaja, i stoga su moje pogreške teže. Ali ujedno se nadam da će mi duše pomoći ući u Nebo! (Skromnost!!!!! op. ND)

-Ništa ne koristi tužiti se na vremena u kojima živimo. Roditelji ne pomažu svojoj djeci udovoljavajući im svim njihovim željama, dajući im sve što žele, jednostavno zato da ih zadovolje te ne čuju njihovo kričanje. Na taj način može se u srcima djece ukorijeniti oholost. Kasnije, kada dijete počne ići u školu, ono ne zna ni moliti Oče naš ni prekrižiti se. Katkada ne zna ništa o Bogu.
Naučite djecu da čine žrtvice! Zašto je danas tolika vjerska nezainteresiranost? Takva moralna dekadencija? Jer djeca nisu naučila da se odreknu svojih hirova! Kasnije postaju nezadovoljnici i osobe bez rasuđivanja koje za svačim posežu i žele sve imati u izobilju. To uzrokuje seksualne nastranosti. Onaj koji nije naučio od svojeg djetinjstva gospodariti sobom postaje egoist, bez ljubavi, tiranin. Zbog toga ima danas mnogo mržnje i nedostatka ljubavi. Želimo li živjeti bolje dane? Počnimo s odgajanjem djece.

-Mnogo se griješi protiv ljubavi prema bližnjemu, posebno ogovaranjem, varanjem i klevetanjem. Gdje to započinje? U misli. Te stvari treba naučiti od djetinjstva i smjesta odbaciti misli protivne ljubavi. Borimo se dakle smjesta protiv svih misli protivnih ljubavi i ne ćemo druge suditi bez ljubavi.

-Za sve katolike apostolat je dužnost. Neki ga vrše po svojem zvanju, drugi po dobrom primjeru.
Briga za dušu ne smije biti zagušena prevelikom brigom za tijelo...


-Providnost Božja uvijek proviđa, u svakom životu, čišćenje koje je potrebno da bismo otišli ravno u Nebo u času smrti (sv. Ivan od Križa).
Providnost postavlja dosta poteškoća u naše živote: kušnje, patnje, bolesti, muke – tako da sva ta čišćenja, ako ih prihvatimo, mogu biti dostatna da nas odvedu ravno u Nebo.
Zašto se to ne događa? Jer se bunimo, ne prihvaćamo s ljubavlju, sa zahvalnošću te darove kušnji u našem životu, i kada sagriješimo pobunom, ne podlažući se.
Molimo, stoga, Gospodina za milost da iskoristimo svaku prigodu tako da nam se na dan naše smrti On pokaže kao sunce s čistoćom i ljepotom.
Naravno, ako se na to odlučimo, ne kažem da će to biti lako, jer – sjetimo se toga – da Gospodin nikada nije obećao da će put biti lagan, ali naš put će biti u miru i bit će put sreće: Gospodin će biti s nama. Nadasve iskoristimo što više vremena koje nam preostaje na zemlji, tog vremena koje je tako dragocjeno, u kojemo nam je dana šansa da rastemo u ljubavi. To znači rasti prema Slavi koja će doći i prema ljepoti koja nam je namjenjena. Svake minute mi još možemo rasti u ljubavi, a duše u Čistilištu ne mogu rasti.(...)
Svaki maleni čin ljubavi koji prikažemo Gospodinu, svaka malena žrtva ili post, svako maleno odreknuće ili borba protiv naših zlih sklonosti, naših pogrešaka, svako maleno opraštanje našim neprijateljima, sve te stvari te vrste koje možemo prikazati, kasnije će nam biti ukras, dragulj, pravo bogatstvo za vječnost.


-Mi postajemo čisti ne po našem izbjegavanju pogrešaka, nego po kajanju zbog naših grijeha i po poniznosti.

-"Sveci nisu sve dobro započeli, ali su sve dobro završili." –Župnik Arški


Post je objavljen 30.09.2008. u 23:27 sati.