Gledam sinoć one mlade ljude što su se prijavili da pjevaju na Operaciji trijumf. Kad shvatim da njihova 21 godina =1987. godište, ne bude mi dobro. Ja tad bila drugi osnovne...Ali nećemo o tome. Dobro, nemaju svi kandidati tačno 21-u godinu, imaju godinu više ili manje...uglavnom vršnjaci su...I svi do jednog rekoše da bi između ljubavi i karijere izabrali karijeru. Neki mnogo pametni mladi ljudi. Koliko se sjećam sebe sa 21 godinom, karijera mi nije bila ni u malom prstu. Tačnije, zanimalo me sve osim karijere. Tek radeći i studirajući i izlazeći i bivajući sa raznim ljudima, shvatila da je knjiga ipak najlakša. Ali to je bio proces! Nisam se rodila sa tom spoznajom u glavi, trebalo je vremena da shvatim neke stvari. A što je vrlo interesantno, uvijek sam imala viziju sebe u svojoj glavi kako završavam fakultet i radim svoj posao. Uvijek. Dok recimo nikad nisam imala, niti imam sad, viziju sebe kako se udajem. I što je još interesantnije, ne zabrinjava me ta činjenica. Čak i dok pišem ovo, sliježem ramenima.
Sa 21 godinom bih na ovo pitanje odgovorila ljubav, bez razmišljanja. Trebalo je proći vremena da shvatim da sam o ljubavi idealizirala. Kad sam je našla, bilo je sve što sam htjela i zamišljala. Dok nisam shvatila da je ljubav, trenutak. Dođe i prođe. Nekad traje duže, nekad kraće, ali prođe. I jeste sjajan osjećaj i možeš vladati svijetom kad si voljen....ali... Ne smijem ni reći naglas. Jer, kakva sam to osoba postala? Ali mislim da bih danas i ja rekla karijera. Ne ljubav.
anna
Post je objavljen 30.09.2008. u 19:37 sati.