Dugi su koraci u tišini, lica prolaznika su blijeda...u potrazi sam za osmijehom. Mutna voda teče tamo dolje, teče, i gubi se u tami negdje daleko iza ugla. Tama guta redove svijetiljki, guta zvijezde. Koraci su mi sve brži, ali postaju kraći... kao da se odupiru mojoj volji. Tamo sam krenuo, u nepoznat svijet. Slijedim mutnu vodu i koračam u tamu. Izgubile su se misli što su mi bile na pameti...samo me glasna glazba prati i daje ritam mojim koracima. I ne zanima me što se događa u tom trenutku, našao sam mir.
Umoran sam...sve što želim je san....
Post je objavljen 30.09.2008. u 12:37 sati.